“SAMO MONASI I SVESTENICI NE NAPUSTAJU KOSOVO” Intervju sa episkopom Rasko-Prizrenskim Artemijem (Srbija) -
Kakva je trenutna situacija na Kosovu i
Metohiji? Kako tamo trenutno zivi Pravoslavna Crkva i srpski narod? -
Proslo je 4 godine od zavrsetka rata, ali ljudi jos nemaju podjednako mira i slobode. Svetsko udruzenje u vidu mirotvornih snaga je donelo slobodu samo kosovskim
albancima. Za sve ostale – -
Koji su razlozi duhovne prirode za
ovakva desavanja, jer hriscani uvek u svemu treba da traze unutrasnje uzroke. Bog vam oduzima Kosovo. Zasto se to desava? -
Ne bi se moglo reci da nam Bog oduzima Kosovo. Bog dopusta stradanje naseg naroda. Mi to shvatamo da je to zbog nasih grehova. Ta stradanja Bog ne dopusta da bi nas
unistio, vec zato da bi nas probudio i ocistio od grehova. Kako o tome pise u Svetom Pismu: da kada otac ljubi sina, on ga i kara. Stradanja su zaista velika, ali ih mi
prihvatamo kao dokaz Bozije ljubavi. I zato s verom i nadom u pomoc Boziju mozemo sve da izdrzimo. Verujemo da ce ta stradanja koristiti duhovnoj obnovi naseg naroda. I
nadamo se da necemo izgubiti Kosovo i Metohiju. -
U leto 1999-e godine u intervjuu za
“Nezavisne novine” rekli ste da ne smatrate srpski narod kao pravoslavni u sirem smislu reci. Da li se izmenila pravoslavna samosvest srpskog naroda posle trogodisnje
okupacije? -
Ne sme se reci da je srpski narod u potpunosti pravoslavan. Udaljili smo se od Pravoslavlja za vreme 50 godina komunizma, narod se udaljio od Doma Bozijeg, od Crkve,
od vere. Trenutno se desava svojevrsna duhovna obnova, omladina dolazi u Crkvu. Zato i kazem da su sva ova stradanja naseg naroda u cilju duhovnog preporoda. -
U tom intervjuu ste izrazili nadu da ce
snage OON pomoci srpskom narodu. Ako se nastavi rusenje, to ce oznaciti krah ideja OON. Sta vi mislite trenutno, koliko su ideali koji su u osnovi OON, jos uvek prisutni u
Evropi, ukoliko moze da se govori o hriscanskoj Evropi? -
Jedino sto se moze reci je da mirotvorne snage OON zaista nisu ispunile svoju misiju. I to se moze smatrati velikim neuspehom OON. Oni nisu ispunili svoju rezoluciju
No1244 u onim punktovima, koji se odnose na pitanje Srba. A posthriscanska Evropa je u sustini, dohriscanska Evropa. To oznacava mnogobostvo i odsustvo Boga, i prosto se
vracamo u taj period kad moramo ponovo da pridjemo Bogu. Ako se Evropa odrice Hrista, a ona se umnogome odrekla od Njega, ona ne moze naci drugih bogova, sem svojih starih
paganskih. -
A to sto narodi, koji ispovedaju islam,
prosto demografski ugusuju hriscanstvo? -
Da, to je isto svojevrsna kazna hriscana, jer ne ispunjavaju prvu Zapovest, koja je zapisana u Knjizi Postanja: radjajte se i razmnozavajte i napunite zemlju. I uz
pomoc muslimana Gospod opet zeli da probudi kod hriscana secanje na to. -
U decembru 2001-e godine je iz Srbije
dosao u Zirovic na seminar jedan jeromonah. I on je rekao da se mnogi oficiri i vojnici mirotvornih snaga, videvsi stradanja srpskog naroda i Pravoslavne Crkve, obracaju u
pravoslavnu veru. Da li je to istina? -
Istina je da oficiri, vojnici, cak oficiri mirotvornih snaga na visokim polozajima vide tu nepravdu, koja se vrsi u odnosu na Srbe, saosecaju, ali ne u smislu da
menjaju tu situaciju. I istina je da mnogi od njih primaju Pravoslavlje. Tu je stvar u visokoj poltici koja se kreira u Njujorku, Vasingtonu, Briselu. Oni, koji se nalaze
na Kosovu samo izvrsavaju naredbe. -
Vladika, Vi trenutno predstavljate na
Kosovu ne samo crkvenu vlast, vec i svetsku. Da li je to s Vase tacke gledista prinudna mera ili ispunjenje svog duga? -
Ja trenutno ne predstavljam gradsku vlast. Ali se borim za preporod mog naroda na Kosovu. Moje ucesce nosi pre svega crkveni karakter, kao pastira Crkve. Ali ja cinim
napore i na polju -
A moze li se govoriti o nekom politickom
uticaju Pravoslavne Crkve? Mislim s njenim misljenjem? -
Politicari nikada nisu slusali Crkvu, ali posle smene rezima u Beogradu, ti novi politicari, demokrate vise saradjuju sa Crkvom. Oni bolje osecaju njene potrebe i
probleme. Ali Crkva ne utice na njih. -
Poznato nam je da je sadasnji predsednik
dozvolio i cak omogucio pravoslavno obrazovanje u srpskim naucnim ustanovama? -
Pre dve godine je uvedeno izucavanje Bozijeg Zakona u osnovnoj i srednjoj skoli. Na taj nacin je posle II svetskog rata Crkva prvi put usla u skole. -
Da li u Srbiji trenutno postoji
bogoslovska skola? -
U srpskoj Crkvi postoji osam duhovnih naucnih ustanova: pet seminarija, bogoslovski fakultet, bogoslovski institut, duhovna akademija. -
U Belorusiji se posle ulaska u sastav SSSR
sprovodila politika denacionalizacije tj.nacionalne vrednosti su nekako iskorenjivane. Sada, da bi utvrdio svoj nacionalni identitet, beloruski narod hoce da se odvoji i od
Rusije i od Poljske, od svih saveza. Kakva je po Vasem misljenju istorijska uloga Crkve? Da li Crkva treba da stavlja akcenat na nacionalne ideje? -
Ja smatram da su nacionalni interesi naroda pre svega u njegovim duhovnim interesima, u njegovom odnosu prema Crkvi. Crkva je duzna da se brine o duhovnom vaspitanju
naroda, pa samim tim i da podrzava njegove nacionalne interese. Ali se isto tako ne sme govoriti o tome da je narod duhovan. Covek moze biti duhovan ako i ne pripada nekom
hriscanskom narodu. -
Preziveli smo 70 godina komunistickog
rezima. Sada se duhovno preporadjamo, grade se hramovi. Da li mozete da nas posavetujete koje greske i probleme u crkvenom zivotu treba da izbegnemo? -
Znate, ja sam ovde samo nekoliko dana, i sve sto sam uspeo da vidim za ovo kratko vreme izgleda optimisticki i raduje me. Video sam Crkve pune ljudi koji aktivno
ucestvuju u Bogosluzenju. Otvaraju se novi manastiri. I narocito je vazno starati se za duhovnu muziku, horove pri hramovima i pri skolama. To je svojevrsno izucavanje Zakona
Bozijeg za decu i omladinu. Jer kroz duhovnu pesmu, koja je u stvari molitva, je moguce poznati pravi, istiniti duh Pravoslavlja i istovremeno se pribliziti duhovnom
preporodu. Imam utisak da je nas narod veoma pobozan, veoma predan svojoj veri. Iako je mnogo stradao u proslosti, razume stradanje svoje brace-Srba. I mi vas molimo da nas
ne zaboravljate u svojim molitvama. -
U poslednje vreme se kod nas pojavljuje
mnogo knjiga na ruskom jeziku Svetitelja Nikolaja Velimirovica i prepodobnog Justina Popovica. Znamo da ste Vi bili duhovno cedo Justina Popovica. Da li biste mogli da nam
spomenete neke dogadjaje, cinjenice iz zivota Prepodobnog. - 1960-e godine me je postrigao u monaha. Ali ja ne mogu da izdvojim neki postupak iz njegovog zivota…Svaka njegova rec, svaki gest, svaki pogled – sve je to bilo veoma vazno. Jedino sto mogu da kazem da je otac Justin uvek sigurno znao kojih duhovnih vrednosti se uvek treba pridrzavati, i on ih se pridrzavao. U periodu, kada je rukovodstvo Crkve saradjivalo sa bezboznom vlascu, politicarima, on to nikada nije radio. I kao Maksim Ispovednik, ostao je usamljen protiv silnika ovog sveta. I to treba podvlaciti i govoriti o tome. Takvih licnosti nema mnogo. U red takvih, kao sto je otac Justin mogu se ubrojati Sveti Grigorije Palama, Sveti Marko Efeski. Sto se tice Nikolaja Velimirovica. Njega nisam znao licno. Ali sam se rodio u istom selu gde i on. Moja kuca se nalazi na 200m udaljenosti od njegove. I mislim da je duhovni put oca Nikolaja na neki nacin uticao i na moj zivot. razgovarali: Армен
Мовсесян и Марина Бахарева. prevod: R.M. |