RAZGOVOR SA VISOKOPREOSVECENIM MITROPOLITOM

CRNOGORSKO-PRIMORSKIM G. AMFILOHIJEM

SATANA I SATANISTI MEDJU NAMA

Tragicnost covjeka je i u tome sto se opredjeljuje za lazno zajednistvo, laznu hranu, laznu ljepotu, lazno znanje, pa i sam postaje lazan i obmanut; zloupotrebljavajuci, dakle, slobodu kroz izbor laznog, dovodi sebe u corsokak i umjesto puta zivota bira put smrti

- Sta je satana?

- Rijec satana je prastara, biblijska, jevrejska rijec i znaci "protivnik Bozji i kusac". Vezana je za praroditeljski grijeh, kad se demonska sila pojavila nasim praroditeljima u vidu satane-kusaca i kad je svojim kusanjem prelastila, kako se to na staroslovenskom kaze, Evu i preko nje i Adama. Rijec prelastiti znaci slagati, prevariti.

Svojstvo satanskog jeste nudjenje lazi, prevare, podmetanje umjesto pravih - laznih vrijednosti. Zbog toga se satana naziva "laza" i "otac lazi". Satana nudi umjesto pravog - lazni zivot, mjesto pravog - laznog Boga, mesto vjecnog i neprolaznog - prolazno, dajuci mu car neprolaznog, vjecnog. Zato on prelascuje, jer kad bi zlo bilo tako jasno i otvoreno, onda bi covjek brzo prozreo njegovu lazljivost i odbacio ga. Medjutim, zlo se oblaci u najfinija i najsavrsenija ruha. Mjesto prave ljepote, podmece laznu ljepotu. Satana koristi najdublje porive u ljudskoj prirodi, pa ih onda necim zadovolji i privremeno ima uspjeha. Satana nudi stvaralastvo, ali se to stvaralastvo pretvara u destrukciju.

Zlo nije bice, zlo je "majmun" bica, nije stvarnost, vec "majmun" stvarnosti. Majmun koji, hraneci se stvarnoscu, dobija neku vrstu laznog bica. Zbog toga ljudi veoma tesko mogu da razlikuju zlo od dobra, jer se ono jednostavno poistovjecuje sa njim.

Kao sto rekoh, zlo koristi one najdublje ljudske porive pa ih onda zloupotrebljava. Recimo, najdublji porivi u covjeku jesu porivi za hranom, za zadovoljstvom, za zajednistvom, za opstenjem. Satana podmece sve to, samo lazno, i time obmanjuje. Jedan od najdubljih poriva u covjeku jeste i poriv za znanjem. Satana samo podmetne lazno znanje: "Evo ti, to ti je to, ja ti to dajem", time obmane covjeka i sprijeci ga da dodje do istinskog znanja i mudrosti.

Tu je ljudska tragika jer covjek, opredjeljujuci se za lazno zajednistvo, laznu hranu, laznu ljepotu, lazno znanje, i sam jednostavno postaje lazan i obmanut. Covek se opredjeljuje po svojoj slobodi. U toj slobodi je, s jedne strane, tragika, ali i dostojanstvo ljudskog bica. S druge strane, on zloupotrebljavajuci tu slobodu kroz izbor laznoga, dovodi sebe u corsokak jer namjesto puta zivota bira put smrti. Jos je u Starom Zavetu receno: "Stavljam pred tebe dva puta: put zivota i put smrti, pa biraj!" Put koji vodi istinskom zajednistvu, ljepoti, vrlini i mudrosti je veoma tezak i uzak, a put koji vodi u propast jeste veoma sirok i prostran. Zato mnogi njime idu.

Satansko ima u sebi svojstvo magijskog - lakim putem sve ces ostvariti. To je tipicno. Jos su stari Heleni shvatili da su bogovi, kako oni kazu, stavili u prvi plan trud, podvig, muku i vrlinu. Sve ono sto je istinska ljudska vrijednost iziskuje istinski ljudski napor. Satana dosaptava: "Zasto se toliko mucis, daj meni malo svoje duse, a ja cu ti dati sve sto ti zelis!" I tu je tragika covjeka koji prima satansko kao mjerilo svog postojanja, poistovjecujuci se sa njim, odrice se svoje prirode, svog vjecnog prizvanja.

- Da li u savremenom svetu kroz neke dogadjaje i procese vidimo delovanje satane?

- To djelovanje moze najbolje da se vidi u sopstvenom srcu. Granica izmedju dobra i zla ne ide izmedju razlicitih sistema, ideologija ili drzava. Ona prosijeca ljudsko srce. Tu se nalazi izvor mudrosti. Ako ga covjek ne otkrije, odnosno ako covjek svojim srcem ne pristupi istini duboko, onda se iz srca radjaju zle misli, otrovne zelje koje se pretvaraju u djela. U dubinama ljudskog bica bije se bitka izmedju dobra i zla, izmedju Boga i satane. Ko ce u covjeku pobijediti zavisi od ljudskog izbora, ljudske slobode. Covjek ima u sebi ogromnu snagu, dostojanstvo da moze da prebrodi to kusacko, demonsko, koje ga posunovracuje, zasljepljuje. Odabirajuci dobro, on se oslobaca satanskog, laznog misljenja, laznog zivljenja, oslobadja se tog magijskog, lakovjernog i olakog pristupa zivotu i tajnama zivota.

Satansko, koje kroz ljudsko srce obuzima pojedinca, pretvara se u djelo prvenstveno kroz zelju, kroz pomisao, a onda kroz manifestaciju. Kad se u jednom srcu rodi i manifestuje kroz djela, onda to djeluje zarazno, prenosi se s jednog na drugo i vec imate porocno stanje u kojem zive ljudi. Stvara se jedna duhovna klima, klima zaraze. Zaraze nisu samo prirodni fenomeni, vec mogu biti i duhovni. Sizofrenija nije samo fenomen pojedinca, vec moze da bude i kolektivna. Uzmite samo na primjer stravicna zbivanja u Rumuniji. Tamo ste imali indoktriniranu masu Causeskuovih janjicara, marksisticki zatrovanih laznom predstavom o zivotu, svijetu i covjeku koji su se ponasali na izbezumljen nacin, satanski, necovjecan. To je svojim ocima vidljiva satanska energija.

- "Najveca prevara djavola sastoji se u tome da nas uveri kako on ne postoji!" Dokaz da djavo postiji jeste i to sto danas malo ko veruje da on postoji. Kako to komentarisete?

- Tu je Bodler bio duboko prozorljiv covjek. To je dokaz koliko je covjek slabasno i jadno bice i koliko je dejstven grijeh i ogrjehovljenost na coveka. To je dokaz da covjek treba da bude oprezan i trezven. To tvrdjenje se ne manifestuje samo u posjednutosti pojedinca, vec i u kolektivnoj posjednutosti. Korijeni te tvrdnje se nalaze u ideologijama, naucnim teorijama. Uzmite samo, na primjer, teoriju iz 19. veka darvinistickog tipa koja daje jedno odredjeno tumacenje ljudskog bica i ljudske prirode. Osim toga, uzmite, na primjer, posto smo mi zivjeli u tzv. marksistickom drustvu, to jednostrano poimanje covjeka i ljudske istorije, to svodjenje covjeka na proizvodne odnose. To poimanje covjeka postaje nacelo misljenja i djelanja, kako individualnog, tako i kolektivnog. Tako vi na neprimjetan nacin upadate u jednu jednostranu situaciju postojanja, koja se placa prije ili kasnije. Covjek gubi cjelovit uvid u svoje bice, u istoriju, u svoju sudbinu, u sudbinu svijeta, i to se onda krvavo placa.

U tim ideologijama uvijek ostaje neka svijetla tacka koja sluzi kao mamac koji covjeka primamljuje, a onda u njemu pomraci sve ostale dimenzije. Covjek takvu situaciju jednostavno prihvata, po tome zivi. Zivjeci po tome on nije u stanju da shvati da postoji nesto drugo van onoga sto on jeste. Nice je svojevremeno govorio: "Tijelo sam, samo tijelo!" On i jeste bio samo tijelo cim nije imao kontakta sa necim dubljim u sebi, kad je izgubio "vidovito oko duse", kad mu se pomaracila savjest, kad je potamnjelo i kad se okamenilo njegovo srce, a grijeh je ono sto okamenjuje ljudsko srce.

Tada covjek moze po sebi da prosudi, kada zivi savjesnije i kad se vise trudi na preporodu sebe samoga, kad se cuva od bilo kakvog grijeha, ne samo djelanja grehovnog, vec i od pomisli u srcu. Kada neko svoj cjelokupan zivot, i duhovni i fizicki, usmjeri u tome pravcu, najedanput se sam zacudi otkuda mu stvari postaju jasnije, kako se misao iz dubine jasnije oblikuje. Tada se upita od koga je to, da li je to od mene ili od nekog drugog? A drugi put, kad nije u takvom duhovnom stanju, ne znam kakav napor da ucini, nije u stanju da shvati neke stvari, niti da se postavi kako treba. A rijec je o istom covjeku, nikakve tu sustinske razlike nema. Sta su sad ta stanja u ljudskoj dusi? To je ono nad cim bi covjek uvijek trebao da se ozbiljno zamisli.

Zato je tuzno sto veliki broj ljudi naseg vremena olako preskace preko tih egzistencijalnih pitanja. Bilo da se radi o problemu zla kao takvog - ogromna masa ljudi prihvata ideje ispranog mozga, jer uporno se tvrdi ono sto covjek nije sam provjerio, niti je neko drugi to provjerio. Neznanje se proglasava za znanje i tu lezi tragika i onoga koji tako postupa i onih koji ga slusaju. A tek kad se takav covjek zakiti nekim naucnim titulama, a u sustini je tmusa, sto bi rekao Tin Ujevic. Svoje neznanje proglasava za znanje i umjesto da istinski vodi ljude, on ih zavodi.

- Moderna civilizacija pociva na uverenju da je cilj naseg zivota zadovoljenje onoga sto je zemlja, prah. U nama se ubija zedj za vecnim, ljudskim dostojanstvom. Tako se opravdavaju ljudske strasti, samozivost, egoizam. Da li je to dokaz da je seme zla vec dobro izniklo?

- Moderna civilizacija je nekrofilska civilizacija. Tu se jasno vidi kako djavo zamastra covjeka tim svojim bljeskom moderne civilizacije. Nasa moderna civilizacija u opasnosti je da postane velika obmana. Tu se odlicno vidi satana na delu. Tu je borba izmedju dobra i zla postala veoma razgranata.

Sjecam se, negdje 60-ih godina bio sam na jednom bijenalu modernih umjetnosti u Firenci. Tom prilikom sam zabiljezio kako se umnozilo zlo u staroj Evropi, ali se umnozilo i dobro. Tu sam izlozbu dozivio kao opipljivo prisustvo, s jedne strane, demonskog, razornog, destruktivnog, rascovjecujuceg, obezlicujuceg u covjeku, a s druge strane - ima nade, jer se umnozilo i dobro.

LJudski napor mora biti usmjeren u pravcu razbistravanja u sebi samome sta je, u stvari, nase istinsko dostojanstvo, a sta lazno dostojanstvo. To sto je lazno, to je satansko i mora biti zbrisano ma kako to tesko i suludo izgledalo ogromnoj vecini ljudi. Znate, gomila je rdjav tumac istine. To je jos Seneka rekao. Na zalost, lako se priklanjamo toj gomili koja guta sebe i drugoga. Malo je onih koji su spremni da se usprave u tom povodnju koji nosi sve pred sobom u neku zemlju nedodjiju. Malo ih je zbog toga sto to zahtijeva ogromnu hrabrost, spremnost na zrtvu, na raspece. Sve sto je dobro u istoriji preslo je preko krsta. I krst kao raspece jeste provjera i vrline i mane, dobra i zla.

- Satanizam se siri medju mladima. Cime to satana privlaci mlade? Kako se Crkva odnosi prema delovanju satanista? Sta se zna o njima?

- Dostojevski u "Velikom inkvizitoru" govori o kusacu, o "velikom" duhu koji Hristu podmece da pretvori kamenje u hljebove. Satana stavlja i tada i danas pred covjeka tri iskusenja: ljepotu, moc i znanje.

To je ono sto vidovito naziva Sv. Jovan Bogoslov - "pohota ploti, pohota ociju i gordost zivota". To su tri osnovne sile u covjeku koje se zloupotrebljavaju kroz demonsko.

Dakle, otkuda i cemu tolike satanske sekte? Zasto je toliko interesovanje mladih za njih? Ja mislim da je to posljedica zatrovanosti mlade civilizacije magijskim duhom. Moderna civilizacija hoce sto vise zadovoljstva sa sto manje truda i muke. Moderni covjek hoce sto lakse da dodje do novca, srece, zadovoljstva. To je hedonisticki duh moderne civilizacije. Hedonizam je zatrovao svijet. Mlad covjek je zatrovan tim duhom od djetinjstva, jer ga prima preko svih medija i upija u sebe. Kad na planu elementarnog, prirodnog iscrpe sve mogucnosti brzog zadovoljenja tih svojih potreba, covjek traga za necim drugim, jer mu je to malo. Tu se javljaju lazna, satanska, demonska obecanja. Tim magijskim pristupom zivotu je moguce objasniti i drogiranje. Time je moguce objasniti i minimiziranje zla kao da ono uopste ne postoji, odnosno, poistovjecivanje dobra i zla, relativizovanje svakog dobra - dobro je samo ono za cim ti srce zudi i nema drugog dobra. Iza toga se skriva negiranje dobra kao neceg vjecnog i neprolaznog, a negirajuci dobro kao nesto vjecno i neprolazno, mi negiramo svoje bidje kao vjecno i neprolazno. Covjeku su potkopani temelji, skracen je za vecnost, sveden je na jedan trenutak, trenutak bacenosti na ovaj svijet. Onda je normalno da se kaze - "grabi dokle mozes, jer ionako si niko i nista". To je sustina. Iza toga se skriva ta porocnost civilizacije u kojoj zivimo, s jedne strane, a s druge strane, tu se skriva i duboki, podsvjesni strah od smrti. Jer, covjek vidi da je iscrpio sve, da mu izmice tlo pod nogama. Nije mu dato nista sto moze istinski da ga nadahne i cemu bi mogao da stremi. Operisan je od potrebe za podvigom. Trudi se da sto vise i sto prije "zgrabi". Tu se javlja satana i nudi svoje lijepe drazi - sarene lazi.

Navescu vam primjer za to. Drevni "Otacnik" je jedna od najcitanijih knjiga do Dositeja Obradovica. Kada je preko Dositeja duh novovjekovne polulazne civilizacije poceo da truje nasu djecu, onda je taj "Otacnik" izbrisan. U njemu se, izmedju ostaloga, govori o starcu Makariju, pustinjaku koji je u pustinji vidio satanu. Satana nosi tikve. Pita ga starac Makarije: "Gde to ides? Sta ces sa tim tikvama?" Satana odgovara da ide u neki manastir. "A zasto to nosis?" - "Nosim ponude kaludjerima". "A zasto nosis toliko?" Satana mu odgovara: "Svaki kaludjer nesto voli, pa mu nosim to sto voli". Makarije ga gleda, a posle svojom molitvom Bogu nastoji da pomogne kaludjerima. Posle nekog vremena vraca se satana. Pita ga Makarije: "Sta je bilo?" "Ma, podivljali svi, nikome se nije dopalo to sto sam donio, nikome ne prija moje jelo." Dakle, satana nudi sve moguce, i to - brzo. To su brzo kuvana jela. Za tren oka se daju. To je magijski odnos prema zivotu. Otuda, kazem, i umnozenje svih tih perverzija koje su danas shvacene kao nesto najnormalnije, a to se projavljuje kroz svakodnevni zivot, kroz umjetnost, itd. To je izgubljenost, ja bih rekao, osjecanja za dublju svetinju zivota, sto, na kraju krajeva, jeste satanizam i satansko.

- Kako se Crkva bori protiv toga?

- Pa, Crkva se bori samim svojim prisustvom. Od samog covjekovog rodjenja ona priziva na izgonjenje duha zla iz covjeka. U Tajni Krstenja to se najbolje vidi. Svestenik cita egzorcizme do dana danasnjeg nad onim koji se krstava i izgoni iz njega duha lazi i obmane, idolosluzenja i svake lakomosti. To su rijeci iz Tajne Krstenja. Cak se u tome ide toliko daleko da se trazi od onoga koji pristupa prosvetljenju, dakle, krstenju, da dune i da pljune na satanu. Nema drugog spasa covjeku dok ne dune i ne pljune na satanu, na zlo, i to ne samo simbolicki, vec cijelim svojim zivotnim opredeljenjem, stavom utemeljenim na dubokom uvjerenju u nepobjedivost dobra, u neprocjenjivost istine, u svetinju zivota - neprolaznost, i na kraju, da zivi saglasno tom opredeljenju.

- I medju crkvenim ljudima bilo je onih koji su se priklanjali okultnom i satanskom. Sta je njih odvojilo od Crkve i privuklo ih njenim neprijateljima?

- "Sta je covjek, ka slabo zivince!" - kaze Njegos. Covjek je slabasan, naklonjen grijehu, olakom zivljenju, tom sirokom putu. Za velika djela treba i velika vjera. Kad u covjeku oslabi vjera, kad ga pritisnu iskusenja, kad se neko u svom srcu odrekne Boga, svetinje zivota i nezamjenljivosti dobra, samim tim covjek se polako odrice i sebe samoga i svoga opredjeljenja. Skrece sa pravog puta. Bez obzira sto je on obecao, on nije odrzao obecanje. Nije dovoljno obecati i nije dovoljno neko vrijeme istrajavati na pravom putu, putu dobra. Onaj ko je u tome prizvan, mora u tome istrajavati do kraja bez obzira na sva iskusenja ovoga svijeta. Samo onaj koji pretrpi, istraje do kraja - taj ce se spasti, i blago tome. Mnogo je zvanih, davno je receno - Novi Zavjet je toliko realan u odnosu na covjekovu prirodu da je to prosto nevjerovatno - dakle, mnogo je zvanih, ali je malo izabranih. Ko ima usi da cuje neka cuje. LJudi se pokolebaju, naidje neko zlo koje zanese covjeka i kaze mu: "Pa, cekaj, mnogo kosta da se toliko trudis neprekidno".

Zatim, cudna je i ta ljudska radoznalost, ta evinska radoznalost. Svaki covjek nosi u sebi Evu. Radoznalost je vezana za neociscenu ljudsku psihu. Postojanje magijskog odnosa prema Bogu - rasireno i medju crkvenim ljudima - uopste nije zacudjujuce s obzirom na ogrjehovljenost ljudske psihe i na cinjenicu da covjek nikada, do kraja svog zivota, nije obezbijedjen od iskusenja, od pada, od dejstva zla.

- Sin Bozji je postao covek da bi razorio carstvo demona. Zlo je jos uvek oko nas, ali i u nama. Kako ga izbeci?

- Da, Sin Bozji je postao covjek da bi razorio carstvo demona. To je osnovna istina hriscanske vjere. Zlo je jednom za svagda svezano, ljudska priroda je jednom za svagda zacijeljena. Samo od covjeka zavisi da li ce dobro da se ukoreni u najdublju jezgru covjeka i da li ce na osnovu toga kroz istrajan svoj podvig i muku da ostane vjeran svjetlosti, istini, pravdi, dobru, ljubavi...

Sve sto je veliko i dobro hoce veliki trud i muku, stradanja, ali, osmisljena stradanja, a ne besmislena. Sve to hoce duboku vjeru. Vjera je zaista osnov onoga cemu se nadamo. To je kamen stanac ljudskog postojanja, najnevidljivija stvar u covjeku. Otkriva se kao jedino stameno sto covjek nosi u sebi. Sve ono na cemu covjek zida svoju sudbinu - njegova tjelesnost, ljepota, znanje (culno ili razumsko), koje se pokazuje kao mocno, najednom se pretvara u nistavilo. Dostojevski, kad su ga napadali sto vjeruje - zvali su ga nazadnjakom, mracnjakom, - kaze: "Ta gospoda nisu ni u snu slutila ateizam mog Ivana Karamazova. I pored toga, ja sam ono sto jesam, moja je vjera prosla kroz gorilo somnjenija", duboku pec sumnje. Niko nije tako kao Dostojevski osjetio metafizicke dubine zla, ali niko tako kao on nije osjetio tajnu ljepote i dobra koja ce spasti svijet.

- Razna tajna drustva, boreci se protiv jevandjelja i Isusa, govore o trecoj objavi. O cemu se radi?

- I to je jedna od formi satanske prelesti, obmane, to poimanje da se u nekoj buducoj magli nalazi spasenje, u nekom progresu - Kitez grad. Pri tom se zaboravlja ono iskonsko sto u sebi nosimo - sve to iskustvo koje vijekovima dozivljavamo. Te tajne organizacije i samom svojom tajanstvenoscu pokazuju da imaju u sebi neceg demonskog - jer ono sto je istinsko nema razloga da se skriva. Ono sto je dobro ne cezne za tamom, vec za svjetloscu, ono nosi svjetlost. Covjek je bice prizvano na svetlost, a ne na tamu.

- Drugom Hristovom dolasku prethodi dolazak antihrista. Kazu da je rodjen 5. 2. 1962. negde na Istoku. Kako ga prepoznati i onemoguciti?

- Kad se zlo umnozava, to su vjesnici satane. U cinu krstenja pitamo: "Odrices li se satane, svih vjesnika njegovih, svih djela njegovih?" Covjek treba da se odrekne svega toga, jer se tako odrice satane, koji na sve nacine nastoji da porobi ljudsko bice, da ga obezvrijedi i da ga razvrati.

Kad ce doci Hristos, ne znamo, kad ce doci antihrist, ni to ne znamo, ali, jedno znamo - da se dobro i zlo takmice u nama, da prosijecaju nase srce i da smo mi prizvani da u ovome casu pomognemo dobru da ono izvojuje pobjedu, da udarimo zlo u glavu.

- Kako gledate na pojavu sve veceg broja proroka i prorocica danas? Pojavi antihrista prethodi pojava velikog broja laznih proroka. Da li je ovde rec o laznim ili pravim prorocima?

- Davno je receno da ce se pojaviti lazni proroci - "ne verujte im." Sve su to lazni proroci - i na religijskom i na magijskom i na ideoloskom planu. Ovi prvi nisu mnogo opasni, oni su vise primitivni, ali su veoma opasni ovi na ideoloskom planu. Oni su otrovni. Sta je Marks nego lazni prorok? Sta su Hitler, Staljin, Broz nego lazni proroci? To demonsko, titansko prisustvo je u biti marksizma. Marksizam je krvlju sada u Sovjetskom Savezu, kod nas zapoceo, a u krvi i zavrsava. Vidjeli ste sta se desavalo u Rumuniji. Osim toga, nije slucajno sto su revolucionari 30-ih godina u Sibiru podizali spomenik Judi Iskariotskom. Nije slucajno da su nasi skojevci sahranjivali Boga u Parti, u Banatu, ali i u Vidrovanu kod Niksica.

- Recite nam sta je to egzorcizam?

- Egzorcizam, kao ciscenje ljudske duse od satane, od satanskih djela, satanskih vjesnika i satanske gordosti, nalazi se u samoj prirodi hriscanstva. Jedini i prvobitni smisao Crkve je da razori djela satanska. Hristos je dosao da razori djela satanska i to je ono sto se ostvaruje kroz Tajnu Krstenja, odnosno kroz uvodjenje u Crkvu, kroz cjelokupno djelovanje Crkve u istoriji. Egzorcizam kao izgonjenje satanskog u prirodi je same Crkve. Crkva svojim prisustvom u istoriji cisti istoriju od satanske zagadjenosti tj. cisti ljudske duse. To je njeno prizvanje. Blazeni su cistoga srca jer ce Boga videti. Nema covjeku spasenja i Bogovidjenja, istinovidjenja bez istinskog ociscenja. Tome prethodi upravo izgonjenje satanskog, ne magijskim putem, nego konkretnim hvatanjem u kostac sa satanskim, prvo u sebi samome pljuvanjem na satansko, da bi onda covjek postao pravi covjek.

Neuspjeh egzorcizma se objasnjava slaboscu nase vjere. Malo nas ima koji smo istinski cuvari dobra. Tamo gde se pojavi istinsko dobro ono dejstvuje, cisti. Jeste zlo razgranato, ali ce dobro pobediti.

- Da li je inkvizicija bila borba protiv zla ili organizovano zlo?

- To je bila borba protiv zla, ali na zao nacin, a dobro ucinjeno na rdjav nacin prestaje biti dobro. Dobro se cini dobrim. Inkvizicija je imala dobre namere, ali je dobrim namjerama poplocan i put prema paklu. Te dobre namjere su bile da se ocuva jedinstvo zapadnih naroda i jedinstvo njihovog duhovnog ognjista koje predstavlja Rimska crkva.

Ali, i tu je bio prisutan jedan magijski odnos prema svijetu koji je u sustini satanski. To je pokazatelj kako je covjek na ovoj zemlji neobezbijedjen do poslednjeg svoga daha. Nista ne garantuje nasu nepogresivost na ovoj zemlji. Dakle, rijec je o dobroj nameri, ali i o zlom sredstvu, pa su i plodovi zli. Ne samo sto je zao plod, nego se iz toga izrodilo mnogo vise zla. Francuska revolucija nije nista drugo nego produzetak inkvizicije. Iz istog nezakonitog braka rodjeni su i nacizam, boljsevizam, titoizam.

- Postoji li izmedju pravoslavne i katolicke crkve zajednicko delovanje u borbi protiv zla?

- Iako ne u svemu, u mnogo cemu postoji. Dejstvo Crkve i njeno prisustvo medju narodima samo po sebi ozdravljuje ljudsku prirodu, budi zedj za dobrim, za istinom, za ljepotom. Na kraju krajeva, svako dobro djelo ucinjeno bilo gde na svijetu ima siri znacaj, kao i zlo.

- Govori se o osnivanju satanisticke crkve.

- Pa vec je ona osnovana, koliko ja znam. Kod nas postoje ti tzv. kroulijevci i oni dejstvuju, na zalost. Po Krouliju, vrhovni covjekov ideal i zakon kojim se treba rukovoditi jeste njegova zelja - "cini ono sto zelis". Jedna grupa takvih pojavila se u Vrscu i u Beogradu. Ja sam o tome drzao propovijed u crkvi i tako vjernicima ukazivao na opasnost koja preti njihovoj djeci.

Na zalost, Crkva je poslije rata sabijena u geto. Normalno da je onda jedan od razloga umnozenja satanizma, tog magijskog, zlokobnog za ljudsko bice i taj sto je crkva onemogucena da sire u narodu dejstvuje. Pogotovo joj je onemogucen pristup mladim pokolenjima. To je stravicno. To ce se vratiti ovome drustvu, ovoj zemlji i ovome narodu kao bumerang. Danas Crkva jos uvek nema pristupa radiju i televiziji.

Prvobitna demonska laz je da dobro proglasi za zlo, a zlo za dobro, da sebe proglasi za boga i da se ovaploti u covjeku da bi iz njega djelovala kao sto to sam covjek deluje, odnosno njegova podsvest, kolektivna svijest; danas su mladi, djeca zatrovani. Uzmimo, na primjer, sam odnos prema svesteniku. Kad se sretne svestenik, odmah se kaze "evo ti baksuza". To je uslo u najbanalnije manifestacije zivljenja. Satanskom je data puna sloboda. Ono moze da trijumfuje na radiju, na televiziji, preko muzike, preko igre, ideja, umjetnosti, a Crkva - to je za mnoge jos uvek mracnjastvo, tama, opijum, proslost. Opet se pokazuje satansko na djelu.

- Kakve su sanse nas hriscana u borbi protiv organizovanog zla?

- To zavisi od nas, od nase spremnosti da se borimo protiv zla, da se zrtvujemo za dobro, da se borimo do krvi protiv grijeha u sebi. Mi cemo pobjedjujuci grijeh i zlo u sebi, posluziti kao primjer drugima i kao podsticaj drugima da i oni krenu tim svetim i svijetlim putem.

- To je put individualnog spasenja?

- Ne, ne, put individualnog spasenja ne postoji.

- Cak ni u kolektivnom zlu?

- A ne, nema individualnog spasenja. Ako ja propadam, propadaju i mnogi sa mnom, a ako se ja spasavam - takva je logika duhovnog zivljenja, - mnogi dobijaju mogucnost da progledaju duhovno, da se spasavaju.

U Novom Zavjetu se kaze da antihrist jos ne dolazi jer jos ima onaj koji ga zadrzava. Nosioci dobra, oni koji su vjerni dobru do smrti, oni su "taj" koji zadrzava antihrista, i to uz pomoc samoga dobra koje nose u sebi.

Duboko vjerujem u sveopste zajednistvo u dobru i blagosloveno je pripasti zajednici Svetih, tih nosilaca dobra. Cak i oni koji fizicki nestanu, a bili su nosioci dobra, oni ostavljaju iza sebe mosti koje osvecuju nas koji ih cjelivamo svojim srcem, svojim djelima. One osvecuju zemlju koja nas hljebom hrani.

- Tesko je u toj meri biti dobar pored svih iskusenja koja nam nudi moderna civilizacija.

- Tesko jeste, ali je dostojno covjekovog zivota.

razgovor vodila Biljana Macura

Svetigora, br. 1, god. 1992, str. 38-43