PRVI OBJAVLJENI PRIKAZ KNJIGE KOJU JE IZDAO NAS MANASTIR   "CUDA PRESVETE BOGORODICE LEPAVINSKE" Pod ovim naslovom je u casopisu "Zlatno pero", koji uredjuje mr. Bogdan Malesevic, knjizevnik i katolicki publicista iz Zagreba, objavljen prvi osvrt na zbirku svedocanstava o isceljenjima pred cudotvornom ikonom Lepavinskom. Autor teksta je sam urednik, a zbog ozbiljnosti pristupa i, pre svega, topline sa kojom je napisan, prikaz prenosimo na stranicama naseg casopisa. Kao sto je gosp. Malesevic viseslojno citao svedocenja isceljenih, tako se, smatramo, ni njegov tekst ne moze citati samo u jednoj ravni. Tekst je prenesen u izvornom obliku, na latinici i hrvatskom jeziku, a zbog nedostatka prostora je nesto skracen.   U izdanju manastira Lepavina izasla je pod kraj 2000. godine jedna cudesna i nadasve karizmaticka knjiga: "Cuda Presvete Bogorodice Lepavinske". Radi se o Bogorodicinoj pravoslavnoj ikoni koja se nalazi u crkvi srpskog pravoslavnog manastira Lepavini kraj Koprivnice. Ispred te ikone se mnogo molilo, a pogotovo u posljednjem desetljecu 1990./2000., kada je, slobodno mozemo reci, Sotona djelovao (nikad snaznije) na ovim prostorima, izmedju katolickog hrvatskog i pravoslavnog srpskog naroda. Molilo se pred tom ikonom Majke Bozje Lepavinske (monasi predvodjeni arhimandritom Gavrilom Vuckovicem) za mnoge duse, koje su se pogotovo intenzivno u tom razdoblju rata, unatrag deset godina pa do danas, nalazile u cudnim stanjima na rubu ludila i samoubojstva. Ova knjiga sakuplja njihova svjedocanstva. Svjedocanstva nevjerojatna i fascinantna, tim vise sto su na momente kafkijanska, sto iskazuju apsurdne labirinte dusa, njihovih nesanica i nocnih mora, caranja i depresija, iz kojih izlaza nema, osim ako se ne utekne Njoj kao Lijeku nasih dusa: Presvetoj Bogorodici. Kada citamo ova svjedocanstva (a medju njima nisu samo pravoslavne duse, i ne samo Srbi: to je poziv na izljecenje svim nacijama i vjerama!), mi, Hrvati se spontano mozemo upitati: a od koga smo se pred desetak godina branili, s kime smo to ratovali, i u kakvu sretniju buducnost smo se nadali? Jesmo li mi to ratovali sa Srbima, ili mozda i Srbi i mi, i svi narodi ratuju protiv onog jedinog prijetvornog Neprijatelja koji nas osudjuje i zavadja, a pravi se da ne postoji: Zla u nasim srcima, mnostvo demona izvana i iznutra, posvuda. Krivokletstva, caranja, masonski tisak i mediji; Zlo izvana, globalno, i iznutra, individualno. Doista, s kime mi to ratujemo, i tko nas to gura u sve vecu i vecu depresiju, mnostvo bolesti, i konacni rasap identiteta, te gubitak zdravlja? Ova knjiga daje nedvosmisleni odgovor: molimo pred Bogorodicom (ili pred Gospom), i sve ce nase muke prestati. Vise nece biti rata u nama, niti rata medju nama. Nece biti rata izmedju Srba i Hrvata, iako ce Hrvat ostati katolik, a Srbin pravoslavac (Bogorodica voli i jedne i druge). U rat nas je tjerala opsjednutost, globalna (masonska), i individualna (neprocisceno srce, koje ne moli, ne posti, ne prisustvuje bogosluzju, ne ispovjeda se) - a ikona Majke Bozje Lepavinske veliki je znak Bozjeg milosrdja na ovim nasim prostorima: za Srbe, za Hrvate, za sve narode, koji upravo na tim prostorima imaju dozivjeti pravo cudo Bozjeg milosrdja u ostvarenom jedinstvu srdaca, izmedju katolicanstva i pravoslavlja.   * * *   Manastir Lepavinu sam posjetio uvecer 8. rujna 2000. na Malu Gospu. Ujutro sam bio u Krizevcima posjetivsi jubilarnu crkvu Sv. Ane, ispovjedivsi se, pricestivsi, moleci Jubilarni oprost. Iskoristio sam to hodocasce za posjet Lepavini, pred vecer. Otac Gavrilo Vuckovic i ja znali smo se otprije, preko telefona i tiska. Citao sam njihov izvrsni mjesecnik "Put, Istina i Zivot", a on "Zlatno pero". I tada smo se prvi put susreli uzivo. Nasmijeseni otac Gavrilo mi je poput djeteta koje se cudi replicirao na pitanje o nasoj podjeli (katolicka - pravoslavna Crkva), na moj upit o nadi u skoro Jedinstvo. "Pa mi vec jesmo Jedno" (!), rekao je. Doista, mi smo Jedno. U srcu, u svetosti, zajedno sa Kristom i Marijom, mi smo Jedno. Sve ostalo je diplomacija, bilo koje vrsti, element ljudski, nakon ljudske povijesti. Bili smo Jedno kada me je o. Gavrilo zamolio da mu poklonim knjigu oca Milinga "Licem u lice s djavlom", sto sam i ucinio. Otisli smo do mog auta, i u noci proplanka s manastirom, izgovarali posljednje recenice pred moj povratak u Zagreb. Znao sam da i otac Gavrilo, kada moli pred ikonom Majke Bozje Lepavinske, cini isto sto i o. Milingo, sto i o. Betancourt, sto i svi oni koji u Kristovo Ime oslobadjaju duse i ozdravljuju tijela. Sad znamo tko je nama krscanima jedini Neprijatelj. To zna otac Gavrilo, to zna o. Milingo, to znaju svi koji se uzdaju u Presvetu Djevicu. Ime nase podjele jest: Sotona-Antikrist. Ime naseg sjedinjenja je: Presveta Djevica. Mi smo Jedno, to Jedinstvo je oduvijek postojalo, 2000 godina, u Kristu, jedincatom i jedinstvenom, kako veli i dokument "Dominus Jesus". I kada sam u crkvi manastira Lepavine klecao moleci pred tom ikonom Majke Bozje Lepavinske, zapalivsi svijecu, osjecao sam to. Ti trenuci u predvecerje u crkvi, pred ikonom, bijahu trenuci duboke, duboke tajne. Tajne naseg sjedinjenja na ovim prostorima po velikom milosrdju Bozjem: nase ozdravljenje po sjedinjenju. Nase jedinstvo posredstvom Djevice Marije. Tog dana, na kraju kojeg sam posjetio ovo cudesno mjesto, Lepavinu, jedna mi se dusa u Krizevcima povjerila, rekavsi koliko je strasno bila posjednuta djavlom. Djavao joj je u jednom trenutku rekao strasnim glasom punim mrznje: "Onaj Sudec (Zlatko) dobio je znak kriza na celu, a ja cu tebi utisnuti broj 666". Slutio sam da je ta dusa citala ZP s posebnim prepoznavanjem, i nikada nisam sreo dusu koja bi na ovaj nacin prepoznala znacenje onog ziga na celu. Ali i ta je dusa bila pozvana na ozdravljenje molitvom pred Gospom Lepavinskom. To je smisao recenice o. Gavrila, izrecene u cudjenju: "Mi smo Jedno". Zapamtio sam jos jednu recenicu iz manastira Lepavina. Mladi monah Vasilije mi je pokazujuci stranice casopisa na Internetu povodom ekumenizma rekao: "Bog je Ljubav".   * * *   Trnci me prolaze kada citam svjedocenja zapisana u toj knjizi. Ovi ljudi su trpjeli od cudnih depresija, anksioznosti, razlicitih dusevnih i tjelesnih povreda, bez logicnog uporista, a dolazili su lijeciti se po zagrebackim bolnicama (!), bezuspjesno. Vracali su se u normalu tek nakon susreta s manastirom Lepavina i njezinom cudotvornom ikonom. Neobicne su doista dijagnoze svih tih bolesti. Kada kazete: imam rak na tom i tom dijelu tijela, vec ste rekli nesto konkretno. No u ovim svjedocanstvima (iako ima i dijagnoza raka), cini se da bolest migolji s jednog dijela tijela na drugi, poput sjene ciji je cilj ubiti polako, u prvom redu dusu. Doslovce kafkijanski neodgonetljivi grozomorni snovi, na granici s javom. Gubitak realnosti. I samo je povratak vjeri, sakramentima, Pricesti (to je pravoslavna Pricest!) povratak u zdravlje i realnost. To je fascinantno i s literarne tocke gledista, jer nam otkriva zapravo koja je bit patnje na ovim prostorima hrvatskog, srpskog, muslimanskog naroda. Mi smo sami poceli osjecati krajem devetog desetljeca kako nas je netko drugi zavadio (Srbe i Hrvate), kako smo zrtve nekoga i necega, koji je od nas jaci, ali jos uvijek nismo individualno pronalazili put do zdravlja i pomirenja. No uvidjali smo da egzorcisti poput o. Milinga, ili Rufusa, otkrivaju put do Zdravlja, dok slucaj oca Gavrila i Gospe Lepavinske spada u istu domenu. Ovi slucajevi doslovce pokazuju kako su uzrocnici nasih bolesti u ataku demona na nas (ima pravo o. Milingo), i da samo Ona, Djevica Marija, moze sve nas sakupiti pod svojim plastem u ovom grozomorju masonskog globaliteta, koji atakira virusima informacija, lazi, koji ubija sa svih strana (...)   * * *   Jedna recentna novinska vijest veli: u jednoj psihijatrijskoj klinici na jugu Srbije je zatvoreno u neljudskim uvjetima tisuce srpske djece koja su "izgubila vezu s realnoscu". Rekli bismo: "potonula su". Tako jedna djevojcica vegetira u toj bolnici, a kada ju nesto upitaju, ona odgovara: "Cekam da se mama vrati". Mislim da ova vijest sama po sebi mnogo govori. Ali, "mama se doista vratila". Gospa Lepavinska je prava mama. (...)   "Zlatno pero", broj 2 (13), april 2001., str. 100-103     Zapazanje Gospodina Mitropolita: Zagreb, 6. maja 2001. - Nedelja raslabljenog i Sveti Velikomucenik Georgije   Dragi oce Gavrilo, tekst iz "Zlatnog pera" je lepo i nadahnuto prikazivanje manastirske hronike u knjizici "Cuda Presvete Bogorodice Lepavinske". U danasnjem Evandjelju (Jovan 5, 2-9) u Banji Vitezdi bolesni su verujuci u Gospoda Hrista nalazili ozdravljenje. "Hoces li da budes zdrav?" U lepavinskoj "Banji Vitezdi" pred ikonom Bogorodice Lepavinske ko veruje cuce reci iz Evandjelja: "Ustani, uzmi odar svoj i hodi!" + Episkop lepavinski Mitropolit Jovan