LjUBAV - NAJVECA VRLINA KOJA VODI KA SPASENJULjubav je - osnova hriscanskog zivota, osnova Spasenja. Apostol ljubavi, Jovan Bogoslov, obracajuci se vernima, pise: "Ljubazni! Da ljubimo jedni drugoga; jer je ljubav od Boga, i svaki koji ima ljubav od Boga je rodjen, i poznaje Boga. A koji nema ljubavi ne pozna Boga; jer je Bog ljubav. Po tom se pokaza ljubav Bozija k nama sto Bog Sina Svojega Jedinorodnoga posla na svijet da zivimo kroza nj. U ovom je ljubav ne da mi pokazasmo ljubav k Bogu, nego da On pokaza ljubav k nama, i posla Sina Svojega da ocisti grijehe nase. Ljubazni! Kad je ovako Bog pokazao ljubav k nama, i mi smo duzni ljubiti jedan drugoga. Boga niko ne vidje nikad: ako imamo ljubav medju sobom, Bog u nama stoji, i ljubav je Njegova savrsena u nama. Po tom doznajemo da u Njemu stojimo, i On u nama, sto nam je dao od Duha Svojega. I mi vidjesmo i svjedocimo da Otac posla Sina da se spase svijet. Koji prizna da je Isus Sin Boziji, Bog u njemu stoji i on u Bogu. I mi poznasmo i vjerovasmo ljubav koju Bog ima k nama. Bog je ljubav, i koji stoji u ljubavi, u Bogu stoji i Bog u njemu stoji. Tijem se ljubav u nama savrsuje da imamo slobodu na dan sudni; jer kao sto je on i mi smo na savijetu ovom. U ljubavi nema straha, nego savrsena ljubav izgoni strah napolje: jer strah ima muku. A ko se boji nije savrsen u ljubavi. Da imamo mi ljubav k Njemu, jer On najprije pokaza ljubav k nama. Ako ko rece: ja ljubim Boga, a mrzi na brata svojega, laza je; jer koji ne ljubi brata svojega, koga vidi, kako moze ljubiti Boga Koga ne vidi? I ovu zapovijest imamo od Njega: koji ljubi Boga da ljubi i brata svojega." (1 Jn. 4, 7-21). Ljubav je - dusa zemaljskog zivota. Bez ljubavi se i um umrtvljuje i cak i pravednost zastrasuje. Prava hriscanska pravednost je sjedinjena sa ljubavlju i istinom po recima Psalmopevca: " Milost i istina sresce se, pravda i mir poljubice se " (Ps.84, 11). Ljubav se u tom jedinstvu usmerava istinom, a istina se otrkiva u ljubavi. Ljubav prema paloj tvorevini je pokrenula Boga Oca da spase svet, koji u zlu lezi: " Jer Bogu tako omilje svijet da je i Sina Svojega Jedinorodnoga dao, da nijedan koji Ga veruje ne pogine, nego da ima zivot vjecni. Jer Bog ne posla Sina Svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroza Nj " (Jn.3, 16-17). Sva zemaljska dela Sina Bozijeg od Ovaplocenja da Krsne smrti su prozeta sastradanjem, milosrdjem i ljubavlju, posluzivsi izbavljenju ljudi od greha, prokletstva i smrti. Prirodno je da i celo pastirsko sluzenje, kojim se nastavljaju Hristova dela, treba da bude neprekidni podvig ljubavi. O tome pise apostol Pavle: " Djecice moja, koju opet s mukom radjam, dokle Hristovo oblicje ne postane u vama " (Gal.4, 19). " Ko oslabi, i ja da ne oslabim? " (2 Kor.11, 29). Ljubav-sastradanje treba da prethodi i prati sva dela pastirskog sluzenja. Da li pastir poucava sa amvona, ili razgovara sa vernicima u crkvenoj porti, ili sedi za stolom u krugu porodice, ili stoji pored postelje coveka koji umire ili prisustvuje bracnoj gozbi; poucava li ili ukorava, vrsi li Tajne za osvecenje svoga stada, - on treba uvek i svuda da se saraspinje sa svojim bliznjim: da place sa onima koji placu, da se raduje sa onima koji se raduju, da se kaje sa onima koji se kaju, i da svima bude sve kako bi ucestvovao u spasenju svakog coveka. "Svestenik, - pise protojerej Jovan Sergejev, - pre svega i najvise od svega treba da Blagodacu Bozijom stice neophodan duhovni element - ljubav jevandjeljsku: ona mu je potrebna svake minute, svakog trena; potrebna mu je kada se moli na svecanoj sluzbi u hramu, kada se moli kuci ili u domovima vernika, kada sluzi trebu, kada vrsi Tajnu vere, kada se nalazi u obicnim, svakodnevnim, zivotnim situacijama, porodicnim, prijateljskim ili u odnosu sa parohijanima, sa nadredjenima i potcinjenima, s vaspitanicima ili onima koji su prosli vaspitni period, s decom i odraslima, sa starima i malima. Ali narocito mu je ljubav potrebna kada sluzi Bozansku Liturgiju, koja je cela Tajna bezgranicne Bozanske ljubavi prema ljudskom rodu; u toj Tajni - Tajni Pricesca Telom i Krvlju Hristovom - Bozanska ljubav se projavila u svoj svojoj neizmernosti, jer je Gospod Isus Hristos celog Sebe predao za nase Spasenje, dajuci Sam Sebe za hranu i pice, Svoje prelomljeno za nas Telo, i Svoju prolivenu Krv za nas, i za mnoge. Za vreme Bozanske Liturgije, svestenik sav treba da bude ispunjen ljubavlju prema Bogu i bliznjima, iskupljenim i saiskupljenim Krvlju Hristovom, i on nikada ne sme da se gnevi ili da bude ogorcen, niti treba da ima pristrasnost prema bilo cemu zemaljskom - hrani ili odeci, sluzbenom licu ili bilo kom drugom licu - on uvek treba da bude gornji, Boziji, sveti… Svestenik, kao sluzitelj Boga Ljubavi i Njegove Crkve, prozet duhom ljubavi, treba neprekidno u svom srcu da stice istinsku, duboku ljubav prema Bogu i ljudima, koji su iskupljeni Krvlju Hristovom, i stvoreni po liku i podobiju Bozijem. U suprotnom je njegovo sluzenje licemerje". Ljubav je pastiru neophodna ne samo kao velika obaveza srca, neophodna za ispunjenje visokog sluzenja, vec i kao najdelotvornije sredstvo kojim se utice na ljudske duse. Ljubav ima veci uticaj nego najozbiljniji razumni dokazi i najblagotvorniji primeri. Ljubav moze nevidljivo da utice na ljudske duse, da ih upodobi u Hristu, da vaskrsne pali ljudski lik, i da ociscuje i uzdize ljudske duse. Odakle pastir dobija tu sveobuhvatnu i u isto vreme uzvisenu i snaznu ljubav? Ona se daruje Odozgo kao blagodatni dar u Tajni Hirotonije. Sveti Jovan Zlatoust kaze: "Duhovnu ljubav ne radja nista zemaljsko: ona dolazi Odozgo, s neba, i daje se u Tajni Svestenstva, ali usvajanje i umnozavanje tog blagodatnog dara zavisi i od stremljenja ljudskog duha". |