NEDELJNA
PROPOVED
Nedelja petnaesta po Duhovima
Jevandjelje o ljubavi
Zacalo: 92,
Matej 22, 35-46
U ono vreme zakonik neki
pristupi k Isusu kusajuci ga i govoreci: Ucitelju! Koja je zapovest najveca
u zakonu? A Isus rece mu: ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem,
i svom dusom svojom, i svom misli svojom. Ovo je prva i najveca zapovijest.
A druga je kao i ova: ljubi bliznjega svojega kao samoga sebe. O ovima dvjema
zapovijestima visi sav zakon i proroci. A kad se sabrase fariseji, upita
ih Isus govoreci: sta mislite za Hrista, ciji je sin? Rekose mu: Davidov.
Rece im: kako dakle David njega duhom naziva Gospodom govoreci: rece Gospod
Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok polozim neprijatelje tvoje
podnozje nogama tvojima? Kad dakle David naziva njega Gospodom, kako mu
je sin? I niko mu ne mogase odgovoriti rijeci; niti smijase ko od toga dana
da ga zapita vise.
U IME OCA I SINA
I SVETOGA DUHA
Hiljadu puta je bolje ne biti nikada rodjen, nego roditi se i ustati protiv Boga. Svaki onaj, braco i sestre, ko hoce da posrami Boga posramljuje sebe, a Bogu daje priliku da se jos vise proslavi.
Bog je kao navlas ostavio pravdu nenaoruzanu i nezasticenu u ovome svetu, da bi On pokazao svoju silu, i da bi nasilnici imali kamen spoticanja. Zato je jaci konac pravde nego sindzir nepravde. Nasilnik kidise da prekine konac pravde, no zaplice se u njega i gine.
Satana je hteo da unisti pravednoga Jova, pa ga je digao u nebesa. Onda kada je Jov izgledao nemocan, pobedio je. Satana je hteo unistiti cara Iroda, a ovaj, po zlu svome, nije se tome protivio. I kad je Irod izgledao svemocan, propao je.
Kad god su neprijatelji dobra, a to znaci neprijatelji Bozji, pleli mrezu Hristu, sami su padali u nju; kad god su spremali ponizenje Njemu, sami su bili ponizeni, i kad god su hteli Njemu da zatvore usta, sami su morali zacutati. Upravo, sve sto su cinili na Njegov sram okrenulo se na Njegovu slavu a na njihov sram. Tako je bilo onda, tako biva danas, tako ce biti i do skoncanja vremena. Ko god se i danas usprotivi Hristu, pasce i propasce, a Hristu ce time samo dati priliku da vecma zasvetli Svojom silom i slavom.
Tako je divan i cudesan Gospod, Kome danas, kako pise i prica sveti Evandjelist, "pristupi neki zakonik i kusajuci ga upita: ucitelju, koja je zapovest najveca u zakonu?". O, kako su ljudi zatrovani zlom! Dok Bog trazi ma i jedno dobro delo kod najveceg gresnika, da bi ga spasao, dotle ljudi traze ma i jedan greh kod najveceg pravednika, da bi ga ubili! Ovo je bilo poslednje u nizu kusanja kojima su Jevreji trazili bilo koji razlog da bi Hrista mogli osuditi na smrt.
Najpre su Hrista kusali glavari svestenicki i staresine narodne (Mt. 21, 23; Mk. 11, 27; Lk. 20, 1), potom su fariseji s irodovcima izasli pred Hrista sa kusanjem (Mt. 22, 15; Mk. 12, 13; Lk. 20, 20), a onda i sadukeji prilaze Hristu kusajuci ga (Mt. 22, 23; Mk. 12, 18; Lk. 20, 27; Dap. 23, 8); i kada su svi bili porazeni Hristovim odgovorima, sabrase se najveci Hristovi neprijatelji, fariseji i sadukeji, da ucine zajednicki napad, te Ga jedan od njih u ime sviju upita: "Koja je zapovest najveca u zakonu?" No, sta im Hristos odgovara?
Dobivaju odgovor o kojem nisu mogli ni da slute. Hristove reci otkrivaju ono u cemu su oni najsiromasniji, otkrivaju njihovo povrsno poznavanje Zakona, odnosno poznavanje reci Zakona bez duha i zivota.
Hristos im odgovara: "Ljubi Gospoda Boga svoga svim srcem svojim, i svom dusom svojom, i svom misli svojom. Ovo je prva i najveca zapovest. A druga je kao i ova: ljubi bliznjeg svoga kao samoga sebe".
Zaista, sav zakon neba i zemlje. Nema drugog zakona posle ove dve zapovesti. Vaistinu, u ovom zemaljskom svetu nema drugog zakona osim ove dve najglavnije zapovesti date kroz Gospoda Hrista.
Prva zapovest: bogoljublje; druga: covekoljublje.
"Ljubi Gospoda Boga svoga". To je prva i najveca zapovest. Druga zavisi od nje i istice iz nje. U ovome svetu covek zivi zahvaljujuci mnogim tajanstvenim silama. Eto, srce covecje kuca; kakva to cudna sila drzi coveka mimo njegove volje u postojanju, u zivotu. Eto, i pluca covecja rade bez njegove volje, i sve sto je unutra u coveku radi po nekom tajanstvenom zakonu. Ko sve to tako savrseno uredjuje? Ko svim tim tajanstvenim silama upravlja? Vaistinu, Onaj Koji najvise ljubi coveka - Gospod Bog i Spasitelj nas Isus Hristos.
A zasto covek ne oseca ljubav Boga prema sebi? Zato sto mu je srce otvrdlo i vid duhovni pomracen grehom. Hristos je dosao u svet da bi srce ljudsko omeksalo za osecanje ljubavi prema Bogu, i da bi se duhovni vid pomracenog covecanstva otvorio. U Svojoj bozanskoj molitvi pred stradanje Gospod Isus govori Ocu nebesnom: "Da pozna svet da si me Ti poslao i da si imao ljubav k njima kao i k meni sto si ljubav imao" (Jn. 17, 23). Kakva uzvisena i utesna izjava! Bog ima ocinsku ljubav prema nama, gresnim i necistim ljudima, isto kao i prema Svome Jedinorodnom Sinu. Apostol Jovan, koji je naslanjao glavu na prsi Gospoda i Boga svoga, i koji je najbolje osetio dubinu i sladost bozanske ljubavi na samom nepresusnom izvoru njenom, pise: "Decice, da imamo mi ljubav k njemu jer on najpre pokaza ljubav k nama" (1. Jn. 4, 19; 4, 10). Vidite kako pise! Ovo nisu vesto izabrane i sastavljene reci svetskih mudraca, nego je ovo treperenje srca onoga koji se pojio punom merom ljubavi na samom izvoru, i koji se u radosnom odusevljenju sluzi najprostijim recima da iskaze neiskazivu ljubav Bozju.
Druga je zapovest "kao i ova: ljubi bliznjeg svoga kao samoga sebe". Nasi bliznji su za nas skola, braco i sestre, u kojoj se mi vezbamo u najsavrsenijoj ljubavi - ljubavi prema Bogu. Svako delo ljubavi koje ucinimo nekome coveku vecma razgoreva nasu ljubav prema Bogu. Bog biva ganut nasom ljubavlju prema susedima nasim slicno majci koja se oseca ganuta ljubavlju nekog stranca prema detetu svome. Toliko je neophodno pokazati svoju ljubav na ljudima oko sebe da apostol ljubavi cak naziva lazom onoga ko kaze da ljubi Boga a mrzi na brata svoga (up. 1. Jn. 4, 20).
A u cemu treba da se sastoji nasa ljubav prema bliznjim, to nam je jasno receno i primerom pokazano kako od strane samoga Gospoda i Njegovih svetih apostola, tako i od citave vojske Bozjih ugodnika, bogonosnih otaca, mucenika i mucenica. No glavna su dela ljubavi prema bliznjima: milosrdje, prastanje uvreda, molitva za druge, podrzavanje slabih, stisavanje gordih, opominjanje nepravednih, poucavanje neukih, prikrivanje tudjih nedostataka, pohvaljivanje tudjih vrlina, odbrana potistenih, zrtvovanje zivotom za druge. Jer "od ove ljubavi niko vece nema, da ko zivot svoj polozi za prijatelje svoje" (Jn. 15, 13).
Zato, braco i sestre, potrudimo se da ispunimo ove dve bozanske zapovesti "o kojima visi sav zakon i proroci", o kojima visi nebo i zemlja, sav stvoreni svet: angelski i materijalni, da bismo mogli uznositi svaku cast, hvalu i blagodarnost Bogu trojedinom, Ocu i Sinu i Svetome Duhu vavek.
AMIN.
.
.