NEDELJNA
PROPOVED
Nedelja dvadeset cetvrta po Duhovima
Jevandjelje o sili Bozjoj i veri covecjoj
Zacalo 39,
Luka (8, 41-56)
I gle, dodje covjek po imenu Jair, koji bjese starjesina u zbornici, i pade pred noge Isusove, i moljase ga da udje u kucu njegovu. Jer u njega bjese jedinica kci od dvanaest godina, i ona umirase. A kad idjase Isus, turkase ga narod. I bjese jedna bolesna zena od tecenja krvi dvanaest godina, koja je sve svoje imanje potrosila na ljekare i nijedan je nije mogao izlijeciti. I pristupivsi sastrag dotace se skuta haljine njegove, i odmah stade tecenje krvi njezine. I rece Isus: ko je to sto se dotace mene? A kad se svi odgovarahu, rece Petar i koji bijahu s njim: ucitelju! narod te opkolio i turka te, a ti kazes: ko je to sto se dotace mene? A Isus rece: neko se dotace mene; jer ja osjetih silu koja izidje iz mene. A kad vidje zena da se nije sakrila, pristupi drhcuci, i pade pred njim, i kaza mu pred svijem narodom zasto ga se dotace i kako odmah ozdravi. A on joj rece: ne boj se, kceri! vjera tvoja pomoze ti; idi s mirom. Dok on jos govorase dodje neko od kuce starjesine zbornickoga govoreci mu: umrije kci tvoja, ne trudi ucitelja. A kad cu Isus, odgovori mu govoreci: ne boj se, samo vjeruj, i ozivljece. A kad dodje u kucu, ne dade nijednome uci osim Petra i Jovana i Jakova, i djevojcica oca i matere. A svi plakahi u jaukahu za njom; a on rece: ne placite, nije umrla nego spava. I potsmijevahu mu se znajuci da je umrla. A on izagnavsi sve uze je za ruku, i zovnu govoreci: djevojko! ustani! I povrati se duh njezin, i ustade odmah; i zapovjedi da joj dadu neka jede. I divise se roditelji njezini. A on im zapovjedi da nikome ne kazuju sta je bilo.
U IME OCA I SINA
I SVETOGA DUHA
Sve sto se zbiva spolja, braco i sestre, samo je slika onoga sto se zbiva unutra. Dusa je zivotna sila naseg tela, a Bog nase duse. Kad se Bog dotakne duse, ona ozivi i progleda; kad se dusa dotakne tela, ono ozivi i progleda. Od Boga dobiva dusa narociti zivot - zivot vecni. Ali, on moze da bude izgubljen, i to onda kad se dusa odvoji od svoga Darodavca delima koja su suprotna Njegovoj volji. Tako vec ovde, dok je u telu, dusa pocinje borbu za svoj vecni zivot nastojeci da se vrati u blizinu Bozju. A Bog od covekove duse, da bi ona obitavala u Njegovoj blizini, trazi najmanje sto se moze traziti: veru iskrenu i plamenu, veru u Njegovu ljubav prema coveku. Iz te ljubavi je Gospod i poslao Sina Svoga na zemlju, da pokaze ljudima sta je istinska stvarnost, koje je cela priroda samo slika. Dosao je Gospod da dokaze ljudima istinitost lekcije sunca i zemlje, zime i proleca, i svih stvari u prirodi, od Boga stvorenih i kao otvorena knjiga pred coveka polozenih, no od coveka jos neprocitanih.
On jeste Ognjeni Stub u istoriji vasione, od koga mrtve duse dobivaju svetlost i toplotu, pokret i privlacnost. On jeste Drvo Zivota koga kad se dotaknu mrtva tela - ustanu i prohodaju i progovore. On jeste cisti i mirisni Balsam Zdravlja, koga kad se dotaknu slepi - progledaju, i gluhi - procuju, i uzeti - prohodaju, i nemusti - progovore, i besni - urazume se, i gubavi - ociste se, i ma kako bolni - iscele se.
Danasnje jevandjelje istice jos jedan primer kako su od dodira sa Hristom bolesni ozdravljali i mrtvi vaskrsavali: "U vreme ono, dodje covek po imenu Jair, koji bese staresina u zbornici, i pade pred noge Isusove, i moljase ga da udje u kucu njegovu; jer u njega bese jedinica kci od dvanaest godina, i ona umirase."
Vrativsi se ladjom iz predela Gadarinskih, Spasitelj jedjase sa svojim ucenicima i mnostvom carinika i fariseja u domu Matejevom. Tu Mu pridje knez Jair i kaza mu svoju muku.
Tesko i pretesko je bilo knezu. Saznanje da ce ostati bez svoje dvanaestogodisnje kceri razdiralo je njegovu dusu, a tome se pridodala slaba i neodredjena vera jevrejskog naroda u zagrobni zivot. Za njega je to bila dvostruka nesreca: prvo, roditeljska zalost, a drugo, osecanje ponizenja pred narodom, jer se takav gubitak smatrao kaznom Bozjom. Videvsi osecaje knezeve, Gospod odmah podje sa njim, pracen ucenicima i narodom, medju kojim "bese jedna zena koja je bolovala od tecenja krvi dvanaest godina, koja je sve svoje imanje potrosila na lekare i nijedan je nije mogao izleciti, i pristupivsi sastrag dotace se skuta od haljine njegove, i odmah stade tecenje krvi njezine."
Velika muka bese snasla ovu zenu, muka kolika i kneza Jaira. Tecenje krvi kod zene, kad je prirodno, jeste bic sto ukrocava strasti i privodi smirenju. Ali stalno tecenje krvi, kroz punih dvanaest godina, zaista je kao pakao od muke, od stida i od necistoce. Treba samo zamisliti njeno posvednevno ciscenje, njenu brigu i stid, njen osecaj pokreta krvi u telu koji je nesustalo vrveo kao crv po rani. Stid joj ne dopusta da iskaze svoju muku Hristu pred mnostvom naroda koji se tiskao oko Njega, nego "pristupivsi mu sastrag dotace se skuta od haljine njegove, i odmah stade tecenje krvi njezine". Cim se dotakla skuta haljina Hristovih, odmah je osetila promenu u telu svome. Zdravlje je trenutno uslo u nju, kao svetlost u mracnu odaju.
A Isus rece: "Ko je to sto se dotace mene? A kad se svi odgovarahu, rece Petar i koji bijahu s njim: ucitelju! narod te opkolio i turka te, a ti kazes: Ko je to sto se dotace mene? A Isus rece: neko se dotace mene; jer ja osjetih silu koja izidje iz mene".
Ovim recima Gospod nas uci kako nije dobro da se neko kradimice koristi svetinjom, jer makar se telo njegovo time i trenutno koristilo, dusa ostaje bez koristi i moze da propadne. Drugim recima, nije dobro po dusu ako se Bozji dar zataji, jer Bog ne daje darove ljudima da ih zakopavaju u tamu, vec naprotiv, da bi oni koji prime dar svojim svedocanstvom pred drugima objavljivali Bozje prisustvo u ovom svetu i Bozju neizmernu milost prema ljudima.
"A kad vidje zena da se nije sakrila, pristupi drhcuci, i pade pred njim, i kaza mu pred svijem narodom zasto ga se dotace i kako odmah ozdravi. A on joj rece: ne boj se, kceri! vera tvoja pomaze ti; idi s mirom".
Saznavsi duhom svojim za dogadjaje u Jairovoj kuci, blagi Gospod vidljivim primerom i Svojim licnim svedocanstvom utvrdjuje veru u dusi knezevoj. Knez pod uticajem vidljivog cuda isceljenja i svedocanstva Hristovog o veri isceljene zene prima vest o smrti svoje kceri ohrabren Hristovim recima: "Ne boj se, samo veruj i ozivece". Ovim recima Hristos kao da kaze knezu: video si sad na ovoj zeni sta je Bogu moguce. Onaj koji jednom pomislju zaustavlja potok krvi sto dvanaest godina neprekidno tece, moze ponovo sastaviti dusu i telo tvoje kceri. Samo veruj i ozivece!
"Kad dodje u kucu, ne dade nikome uci osim Petra i Jovana i Jakova, i djevojcina oca i matere. A svi plakahu i jaukahu za njom; a on rece: ne placite, nije umrla nego spava. I potsmijevahu mu se znajuci da je umrla".
Spasitelj zeli da sasvim potvrdi devojcinu smrt preko usta prisutnih, koji Mu se potsmevahu kad rece da nije umrla nego da spava. Time nam otkriva sta znaci smrt za hriscane, a odmah zatim i pokazuje da je smrt u Njegovom prisustvu na zemlji izgubila svoju vlast nad ljudima i postala kao san. Zato Hristos "izgnavsi sve, uze je za ruku, i zovnu je govoreci: devojko! ustani! I povrati se duh njezin i ustade odmah; i zapovedi da joj dadu neka jede. I divise se roditelji njezini".
Velika radost obuze duse roditelja devojcinih. Njihova cerka ne samo da je ozivela, nego je i ozdravila i jela pred svojim roditeljima.
Potpuno isto biva i sa svakom dusom ljudskom kada dodje u dodir s Hristom. Kada blagodatna sila Hristova, koja je iscelila bolesnu zenu i vaskrsla umrlu kcer kneza Jaira, obasja dusu ljudsku, ona se sva isceljuje i preobrazava, a covek se ponovo radja - vaskrsava za novi zivot - zivot po Bogu i Bozjim zapovestima. Covek tada oseca da mu dusu ispunjava blagodatna Hristova sila i to osecanje mu daje volje i snage da pobedi sva iskusenja i nevolje koje ga snalaze.
Potrudimo se i mi, braco i sestre, da zadobijemo tu blagodatnu silu kroz molitvu i post, kroz jevandjelska dela ljubavi prema Bogu i svojim bliznjima. Ne propustajmo mogucnost da zadobijemo Hristovu silu koja nam se izobilno daruje u svetim Tajnama Crkve Hristove.
Neka Gospod raspali veru u dusama nasim da bismo krepljeni njome ispunjavali volju Bozju u ovome svetu. Njemu Bogu Trojedinom, Ocu i Sinu i Svetome Duhu, neka je slava vavek. AMIN.
NEDELJNA PROPOVED
.
.