NEDELJNA
PROPOVED
Nedelja dvadeset peta po Duhovima
Jevandjelje o milostivom Samarjaninu
Zacalo: 53,
Luka (10 25-37)
U vreme ono, gle, zakonik neki pristupi k Isusu i kusajuci ga rece: ucitelju! sta cu ciniti da dobijem zivot vjecni? A on mu rece: sta je napisano u zakonu? kako citas? A on odgovarajuci rece: ljubi Gospoda Boga svoga svijem srcem svojijem, i svom dusom svojom, i svom snagom svojom, i svom misli svojom, i bliznjeg svojega kao samoga sebe. Rece mu pak: pravo si odgovorio; to cini i bices ziv. A on scadijase da se opravda, pa rece Isusu: a ko je bliznji moj? A Isus odgovarajuci rece: jedan covjek silazase iz Jerusalima u Jerihon, pa ga uhvatise hajduci, koji ga svukose i izranise, pa otidose, ostavivsi ga pola mrtva. A iznenada silazase onijem putem nekakav svestenik, i vidjevsi ga prodje. A Levit kad je bio na onome mjestu, pristupi, i vidjevsi ga prodje. A Samarjanin nekakav prolazeci dodje nad njega, i vidjevsi ga sazali mu se; i pristupivsi zavi mu rane i zali uljem i vinom; i posadivsi ga na svoje kljuse dovede u gostionicu, i ustade oko njega. I sjutradan polazeci izvadi dva grosa te dade krcmaru, i rece mu: gledaj ga, i sto vise potrosi ja cu ti platiti kad se vratim. Sta mislis dakle, koji je od ove trojice bio bliznji onome sto su ga bili uhvatili hajduci? A on rece: onaj koji se smilovao na njega. A Isus mu rece: idi, i cini tako.
U IME OCA I SINA
I SVETOGA DUHA
Niko se ne moze spasiti od greha, od rana nanesenih dusi njegovoj, dok ne pozna milost i istinu Bozju, otkrivenu u Svetom Pismu. Kao sto covek samo pri velikoj svetlosti sunca vidi sve puteve pred sobom i bira kojim treba da se uputi, tako isto jedino pri velikoj svetlosti Svetoga Pisma covek gleda i vidi pred sobom sve puteve dobra i zla, i razlikuje jedne od drugih. Jedino je u Svetom Pismu otkrivena potpuna istina, bez primesa lazi i obmane, te se samo preko te istine dostize do zeljenog cilja - spasenja svoga.
U danas procitanom Jevandjelju culi smo pricu u kojoj Gospod nas Isus Hristos slikovito opisuje tajnu spasenja citavog covecanstva, koje tumara po mraku i trguje sa zabludama, trazeci istinu koju nikako ne nalazi. Slicno je bilo i u vreme kad je Hristos ispricao danasnju jevandjelsku pricu. Povod da je isprica dao mu je jedan zakonik pitanjem: "Sta cu uciniti da dobijem zivot vjecni?" Nenavisnik Boga i roda covecjeg, koji je bez uspeha licno kusao Gospoda u pustinji, produzuje sada da Ga kusa kroz sobom zaslepljene ljude. Zakonik u dogovoru sa svojim istomisljenicima postavlja pitanje Gospodu ne bi li u Njegovom odgovoru nasao krivicu da ga optuzi. Tako ovaj zakonik nije ni mislio na svoj zivot, nego na Hristov; tj. njemu nije bilo stalo do toga kako svoj zivot da sacuva, nego kako Hristov da ugrozi. On je zeleo da nadje krivicu kod Hrista, smrtonosnu krivicu protiv zakona Mojsejeva, da bi ga mogao optuziti i tako njega pogubiti, a sebe, kao vesta zakonika i advokata, proslaviti medju sebi slicnima.
Spasitelj nas, videci zakonikovo lukavstvo i znajuci cilj pitanja, odgovara protupitanjem, i to ne jednim vec sa dva: "Sta je napisano u zakonu? Kako citas?"
Na prvo pitanje zakonik je lako mogao odgovoriti, posto je poznavao zakon Mojsejev. Na drugo pitanje, koje se odnosi na duhovno razumevanje napisanog, zakonik je odgovorio Hristu: "Ljubi Gospoda Boga svoga svim srcem svojim, i svom dusom svojom, i svom snagom svojom, i svom misli svojom; i bliznjega svoga kao samoga sebe". Znajuci da Spasitelj nas zapovesti o ljubavi prema Bogu i bliznjemu stavlja na vrh lestvica svih zapovesti i svih dobrodetelji, zakonik lukavo odgovara Hristu misleci da ce Hristos istaci neku drugu zapovest. No dobiva neocekivan odgovor: "Pravo si odgovorio, to cini i bices ziv". Spremajuci zamku Gospodu sam biva uhvacen u nju. Ovako su Jevreji uvek prolazili kad god su kusali Hrista. Kusajuci Gospoda oni su Ga time sve vise proslavljali a sebe upropascivali, i odlazili od Njega posramljeni kao i onaj otac lazi - satana u pustinji. Pokusajuci da se opravda zakonik postavlja jos jedno pitanje, ono koje ga razotkriva kao kusaca: "A ko je bliznji moj?" Ovim pitanjem kao da je rekao: ja znam zapovesti o ljubavi prema Bogu i bliznjemu ali ne znam ko je bliznji moj. Ja znam zakon na recima, ali ga delima ne vrsim? Ja znam za Boga ali ga ne zelim upoznati zivljenjem po zakonu.
Pogledajmo, braco i sestre, svako u svoj zivot i vidimo nismo li i mi kao ovaj zakonik? Culi smo za zapovesti Bozje, vecina ih od nas i zna kao ovaj zakonik, a da li ih vrsimo u zivotu svome? Treba naglasiti da se niko nece spasti samim poznavanjem, ispunjenjem volje Bozje. Znanje o veri i volji Bozjoj su samo pomagala, a dela su ona koja otvaraju kapiju Carstva nebeskog. Medju delima kojim u zivotu potvrdjujemo svoju veru jesu svakodnevna molitva i drzanje posta u vreme koje je propisala Sveta Crkva. Molitva i post, to su krila u ptice: ako je jedno bolesno, ptica ne moze da poleti. Ove sedmice, u sredu, pocinje Bozicni post, pa je pred nama jos jedna prilika da potvrdimo svoju vernost Hristu i Njegovoj Crkvi.
Vratimo se ponovo na jevandjelsku pricu i poslusajmo kako Spasitelj odgovara na trece postavljeno pitanje zakonikovo: "Jedan covjek silazase iz Jerusalima u Jerihon, pa ga uhvatise hajduci, koji ga svukose i izranise, pa otidose, ostavivsi ga pola mrtva. A iznenada silazase onijem putem nekakav svestenik, i vidjevsi ga prodje. A tako i Levit kad je bio na onome mjestu, pristupi i vidjevsi ga prodje. A Samarjanin nekakav prolazeci dodje nad njega, i vidjevsi ga sazali mu se; i pristupivsi zavi mu rane i zali uljem i vinom; i posadivsi ga na svoje kljuse dovede ga u gostionicu, i ustade oko njega. I sjutradan polazeci izvadi dva grosa te dade krcmaru, i rece mu: gledaj ga i sto vise potrosis ja cu ti platiti kad se vratim. Sta mislis, dakle, koji je od one trojice bio bliznji onome sto su ga uhvatili hajduci? A on rece: onaj koji se smilovao na njega. A Isus mu rece: idi, i ti cini tako".
Odgovor prepun unutrasnjeg slikovitog znacenja vezanog za spasenje citavog covecanstva od postanja sveta. Covek koji silazase iz Jerusalima u Jerihon jeste Adam i sav rod ljudski sto je proizasao od Adama. Jerusalim oznacava nebesko obitaliste prvostvorenog coveka u rajskoj moci i krasoti, u blizini Boga i svetih Angela Bozjih; Jerihon oznacava dolinu placa i smrti. Razbojnici su zli dusi, bezbrojne sluge satane, koji je i naveo Adama na greh neposlusnoscu prema Bogu. Kao najveci pakosnici roda ljudskog zli dusi napadaju na ljude, svlace sa njihove duse bozansku odezdu straha, vere i blagocesca; ranjavaju dusu gresima i porocima, i onda se privremeno udaljuju, dok dusa kraj druma zivota u ocajanju lezi ne moguci da krene ni napred ni nazad. To predstavlja slika golog i izranavljenog coveka kraj druma koga su izranjavali hajduci. Svestenik i Levit oznacavaju Stari Zavet, i to: svestenik oznacava Mojsejev zakon, a Levit proroke preko kojih je Bog ustrojavao spasenje i koji su opominjali narod da odstupi od zla i vrati se Bogu zivome. Medjutim, ni jedni ni drugi nisu izvrsili svoju funkciju; Mojsejev zakon je samo video covecanstvo kao teskog bolesnika, no "videvsi mimoidje". Proroci su ne samo videli nego su i pristupili bolesniku pa tek onda "mimoisli". Samarjanin predstavlja Gospoda Isusa Hrista, koji spustivsi se u dolinu placa i smrti pristupi bolesniku, zavi mu rane i zali uljem i vinom i potpuno se pobrinu oko njega. Samarjani su bili prezreni od Jevreja kao necisti idolopoklonici, slikovno kao i Gospod i Njegova nauka. Ovim nas Gospod zeli pouciti da ne ocekujemo projavu Bozje sile samo kroz velike i slavne ovoga sveta, nego da s paznjom oslusnemo sta misle i govore ljudi mali i prezreni od ovoga sveta. Jer Bog se cesto sluzi trskom da razbije gvozdene zidove, i ribarima da posrami careve, i onim sto je najnize da posrami ono sto je najvise u ocima ljudi. Svaka od radnji koje je Samarjanin izvrsavao nad izubijanim covekom takodje ima svoj smisao za nase spasenje, a cilj svih znacenja jeste slikoviti prikaz zapovesti Bozje o ljubavi prema Bogu i bliznjima i neizmerne ljubavi Bozje prema palom coveku.
Braco i sestre, unesimo poruku danasnjeg jevandjelja ljubavi Bozje u svoj zivot. Izvrsujmo zapovesti Bozje, molimo se, postimo, dolazimo redovno u crkvu na zajednicku molitvu, kajmo se za svoje grehe i ispovedajmo ih, pricescujmo se Precistim Tajnama Hristovim. Samo tako cemo ispuniti ono sto je volja Bozja i sto nam nalaze zapovest o ljubavi prema Bogu i bliznjemu nasemu.
Neka bi nam trojedini Bog bio na pomoci i neka nas Njegova milost prati sve dane zivota nasega.
AMIN.
.
.