NEDELJNA
PROPOVED
Nedelja treca po Duhovima
Jevandjelje o cistoti uma
Zacalo: 18, Matej (6, 22 - 33)
Rece Gospod: svijeca je tijelu
oko. Ako dakle bude oko tvoje zdravo, sve ce tijelo tvoje svijetlo biti.
Ako li oko tvoje kvarno bude, sve ce tijelo tvoje kvarno biti. Ako je dakle
vidjelo sto je u tebi tama, akamoli tama? Niko ne moze dva gospodara sluziti:
jer ili ce na jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili jednoga voljeti, a
za drugoga ne mariti. Ne mozete sluziti Bogu i mamonu. Zato vam kazem ne
brinite se za zivot svoj, sta cete jesti, ili sta cete piti; ni za tijelo
svoje, u sto cete se obuci. Nije li zivot pretezniji od hrane, i tijelo
od odijela? Pogledajte na ptice nebeske kako ne siju, niti zanju ni sabiraju
u zitnice; pa Otac vas nebeski hrani ih. Nijeste li vi mnogo pretezniji
od njih? A ko od vas brinuci se moze primaknuti rastu svojemu lakat jedan?
I za odijelo sto se brinete? Pogledajte na ljiljane u polju kako rastu;
ne trude se niti predu. Ali ja vam kazem da ni Solomun u svojoj slavi ne
obuce se kao jedan od njih. A kad travu po polju, koja dans jest a sutra
se u pec baca, Bog tako odijeva; akamoli vas, malovjerni? Ne brinite se
dakle govoreci: sta cemo jesti, ili, sta cemo piti, ili cim cemo se odjenuti?
Jer sve ovo neznabosci istu, a zna i Otac vas nebeski da vama treba sve
ovo. Nego istite najprije carstva Bozijega, i pravde njegove, i ove ce vam
se dodati
U IME OCA I SINA
I SVETOGA DUHA
Od svih ljudi na zemlji, braco i sestre, najvecu odgovornost pred Bogom nosi covek koji se naziva hriscaninom. Jer njemu je Bog najvise dao, pa ce od njega najvise traziti. Narodima koji su se udaljili od prvobitnog otkrovenja Bozjeg Bog je ostavio prirodu i razum: prirodu kao knjigu i razum kao vodju po toj knjizi. Hriscanima, pak, pored prirode i razuma vraceno je prvobitno otkrovenje Bozje i dato novo otkrovenje istine kroz Gospoda Isusa Hrista. Uz to, hriscani imaju Crkvu, koja je cuvar, tumac i vodja u oba ta otkrovenja. Najzad, hriscani imaju silu Duha Svetoga, koji od pocetka Crkvu ozivljava, uci i vodi.
I danasnjim jevandjeljem Gospod Isus nam otkriva proste i jasne istine, koje mnogi od nas takoreci svaki dan gaze nogama i ne vide ih; tako proste i jasne istine da ih moze covek sa bogodanim cistim razumom videti i priznati.
Ovako govori Gospod: "Svetilnik je telu oko. Ako dakle oko tvoje bude zdravo, sve ce telo tvoje svetlo biti. Ako li oko tvoje kvarno bude, sve ce telo tvoje tamno biti".
Ovo je nepromenljiva istina koju svako od nas razumeti moze. Coveku koji je lisen vida sve je tamno, i telo i okolina u kojoj zivi; svi vanjski oblici i lepote za njega nemaju nikakvu vrednost jer ih ne moze videti i ceniti i obrnuto. Ovom istinom Gospod se posluzio da nas priblizi istini koju je otkrio sledecom recenicom: "Ako je, dakle, svetlost sto je u tebi tama, kolika je tek tama!" Ne kaze svetlost na tebi ili pred tobom, nego u tebi. Ovim Gospod celu sliku o oku i telu okrece na unutrasnjost covekovu, na um i na dusu. Jer oko je slika uma, a telo slika duse. Apostol Pavle takodje zeli Efescima da im Bog da "bistre oci uma" (Ef. 1, 18), a car David u psalmima moli Boga: "Otvori oci moje, da bi video cudesa zakona tvoga" (Ps. 118, 18). U oba slucaja se misli na umne oci i unutrasnji vid, kojim se jedino i mogu videti zakoni Bozji. Um je oko cele duse i njen prozor prema Bogu. Dok je um cist, svetao i otvoren prema Bogu, dotle se na celu dusu sipa svetlost nebeska, te se misli nase pravilno uzdizu ka Bogu; svi osecaji srca naseg slivaju u ljubav prema Bogu i zakonu Njegovom; sve namere, sve teznje, sva dela duse nase svetla su, zdrava i upucena sluzbi Bogu.
Nesumnjivo da u svakom coveku i pored najvece cistote ima i necistote; no covek cista uma nece da vidi necistotu. On upravlja svoj um (a um celu dusu) samo na ono sto je cisto, kako unutra u coveku tako i u spoljasnjem svetu. Covek cista uma videvsi necistotu udaljava se od nje i ne dopusta joj da ga onecisti i udalji od Boga. Na taj nacin covek postaje sasud bozanske blagodati u kojoj obitava blagodatna sila Duha Svetoga.
Odvrati li se pak um od Boga, i pohuli na Njega, tada svetilnik duse biva ugasen; prozor kojim dusa gleda Boga biva zazidan i nastaje tama oko duse. Tada se dusa stesnjava u coveku, koji pocinje osecati nezadovoljstvo i nemir. A oni nastaju zbog gubitka blagodatne sile Duha Svetoga. Um pocinje plotski (telesno) da mudruje, pa dusa biva okovana raznim brigama plotskog mudrovanja. Telo tada postaje vodj za dusu predajuci coveka raznim strastima i porocima. Nastaje zabuna u dusi, i slepacko tapkanje i pipanje cas po ovom cas po onom putu. Jedna trenutna misao se istakne za vodju duse, kao jedna vestacka iskra, no ubrzo se gasi i predaje vodjstvo nekom drugom trenutnom osecanju, koje se smenjuje opet novim osecanjem i teznjom, dok najzad covek ne padne u tamu ljudskog ocajanja. Iznemocala i pomracena dusa tada se predaje potpuno vodjstvu tela, koje je bez svetlosti dusevne. I telo postaje vodj. Tako slepac pocinje da vodi slepca, sve dok neminovno oba ne padnu u jamu.
Jos se gornje reci Hristove, braco i sestre, odnose i na roditelje i ucitelje, na vodje narodne i na svestenike Crkve Bozje. Roditelji su kao oci za svoju decu, tako i ucitelji za svoje ucenike, a tako i vodje za svoj narod. Ako oni koji napred idu ne vide kuda idu, jos manje ce videti oni koji sleduju njima. Ako su roditelji na stranputici, kako ce deca naci pravi put? Ako ucitelji govore laz, kako ce ucenici znati istinu? Ako su vodje narodne bezbozne, kako ce narod biti pobozan? Na svima njima se potvrdjuju reci prorocke, koje su se bezbroj puta obistinile na narodu izrailjskom: "Ocima ce gledati a nece videti" (Mt. 13, 14; sr. Jn. 9, 39). To jest: gledace telesnim ocima duhovne stvari i dogadjaje, i nece ih videti. Jer telesno oko vidi ono sto je telesno, a duhovno oko (ili um) vidi ono sto je duhovno. No posto je kod njih vid uma zaslepljen, to sve sto je duhovno na nebu i na zemlji ostaje za njih nevidljivo i nepoznato. Jer po recima apostola Pavla: "Telesni covek ne razume sto je od Duha Bozja, jer mu se cini ludost i ne moze da razume, jer treba duhovno da se razgleda" (1. Kor. 2, 16), a sam Gospod nam kaze: "Ja sam videlo svetu, ko ide za mnom nece hoditi po tami" (Jn. 8, 12).
Vaistinu, braco i sestre, Hristos je videlo nase; Hristos je oko zivota naseg. Ko hoce da pozna zivot i da vidi put pravoga zivota, taj mora kroz to oko gledati. Svako drugo oko je vise ili manje kvarno, potamnjeno i uprljano, te kao naocari ili uvecava ili umanjuje, ili priblizuje ili udaljuje predmete. Samo kroz oko Hristovo vidi se sve kako jeste i na nebu i na zemlji. Zato ce i najteze odgovarati pred Bogom oni kojima je dano da sve gledaju kroz Hristovo oko, pa ne gledaju.
Jer: "Niko ne moze dva gospodara sluziti, ili ce jednoga mrzeti a drugoga ljubiti, ili ce jednog drzati a drugog prezirati", porucuje nam Gospod u nastavku danasnje jevandjelske price.
Ako se jedan covek drzi Boga, on se ne moze drzati i neprijatelja Bozjeg. Bog trazi od nas celo srce, i zato nam nudi svu Svoju pomoc i darove Svoje. Ko se drzi Gospoda, taj u istini mora osecati prezrenje prema svekolikoj smrtnoj, varljivoj i truleznoj slasti i drazi ovoga sveta. Jer "oci Gospodnje gledaju po svoj zemlji, da bi pokazivao silu svoju prema onima kojima je srce celo prema njemu" (2. Dnevn. 16, 9); celo - to znaci cisto i ispraznjeno od vere u svet, nade u svet, ljubavi prema svetu, a ispunjeno verom, nadom i ljubavlju prema Gospodu zivom i besmrtnom.
Ko se odrekne Boga u ovome svetu i zivotu, Bog ce se odreci njega u Carstvu Svome. Zato budimo postojani u predanosti Bogu i ne delimo srce svoje. Uzmimo zapovesti Gospodnje kao svoj zivot i ziveci sa Bogom u ovome svetu cineci dela hriscanske ljubavi prema bliznjima koracajmo polako ka Carstvu Bozjem.
Neka nam Bog bude milostiv i nizposalje nam blagodatnu silu Duha Svetoga u um, dusu i srce nase da bismo kao cisti sasudi bozanske blagodati mogli proslavljati Njegovo sveto ime u ovome svetu.
NJemu, Bogu trojedinom Ocu i Sinu i Svetome Duhu neka je slava vavek.
AMIIN.
.