NEDELJNA
PROPOVED
Nedelja cetvrta
Velikog posta - Sredoposna
Jevandjelje o nemoci verovanja i moci vere
Zacalo: 40, Marko (9, 17-32);
zacalo 10 Matej (4, 25; 5, 1-13)
Odgovarajuci jedan iz naroda rece: Ucitelju, dovedoh tebi sina svojega u kome je duh nemi. I kad god ga uhvati lomi ga, penu baca, i skrguce zubima; i susi se. I rekoh ucenicima tvojim da ga isteraju; i ne mogose. A on odgovarajuci rece: O rode neverni, dokle cu vas trpeti? Dovedite ga k meni. I dovedose ga njemu; i kad ga vide odmah ga duh stade lomiti; i padnuvsi na zemlju valjase se bacajuci penu. I upita oca njegova: Koliko ima vremena kako mu se to dogodilo? A on rece: Iz detinjstva. I mnogo puta baca ga u vatru i u vodu da ga pogubi; nego ako mozes, pomozi nam, smiluj se na nas. A Isus mu rece: Ako mozes verovati, sve je moguce onome koji veruje. I odmah povikavsi otac deteta sa suzama govorase: Verujem, Gospode, pomozi mome neverju. A Isus videvsi da se stece mnogi narod zapreti duhu necistome govoreci mu: Duse nemi i gluhi, ja ti zapovedam, izidji iz njega i vise ne ulazi u njega. I povikavsi i izlomivsi ga vrlo izidje; i bi kao mrtav tako da mnogi govorahu: umrije. A Isus uzevsi ga za ruku podize ga; i ustade. I kad udje u kucu, pitahu ga ucenici njegovi nasamo: Zasto ga mi ne mogosmo isterati? I rece im: Ovaj se rod nicim ne moze isterati do molitvom i postom. I izisavsi odande idjahu kroz Galileju; i ne htede da ko dozna, jer ucase ucenike svoje i govorase im da ce Sin Covecji biti predan u ruke ljudske, i ubice ga, i kada ga ubiju treci dan ce vaskrsnuti. I oni ne razumevahu reci, a bojahu se da ga zapitaju.
U IME OCA I SINA
I SVETOGA DUHA
Koliko je tesko "kamili proci kroz iglene usi" izgleda da je isto toliko i nama, braco i sestre, tesko proci od nezivota ka zivotu, od greha ka vrlini, od zla ka dobru.
Zanemarili smo vrlinski, jevandjelski zivot i umesto njega uzeli lazni zivot po telesnim zeljama, koji nas vremenom potpuno udaljuje od Boga i zakona Bozjeg. Kada se udaljimo toliko da se vise svojom voljom ne mozemo i ne zelimo vratiti na vrlinski zivot, snalaze nas zasluzene nevolje i stradanja. Uzrocnici tih stradanja su zli i necisti dusi, koji, radi naseg svojevoljnog opredelenja, muce nase telo i duse, izazivajuci razne bolesti i nemire, a kroz ove smrt, mrznju i ratove.
Danasnje jevandjelske price potvrdjuju sve receno, i skoro do tancina otkrivaju nacin delovanja necistih sila s jedne strane i pravilnog i jedinospasavajuceg jevandjelskog zivota u vrlinama s druge strane.
U prvoj jevandjelskoj prici jevandjelist Marko nam opisuje dogadjaj koji se desio kada se Gospod Isus Hristos sa svoja tri ucenika vratio k ostalim ucenicima sa gore Preobrazenja. Dosavsi nazad, k ucenicima Svojim, zatece ih gde se prepiru sa knjizevnicima, "i upita knjizevnike: sto se prepirete sa njima?"
"I odgovarajuci jedan iz naroda rece: Ucitelju, dovedoh tebi sina svoga u kome je duh nemi. I kad god ga uhvati lomi ga, i penu baca, i skrguce zubima; i susi se. I rekoh ucenicima tvojim da ga isteraju; i ne mogose".
Evo jednog strasnog primera delovanja zlih i necistih sila, koje vec samo od reci svojih izaziva strah i nemir u dusi. Tesko je i zamisliti, a kamoli ziveti sa tako opsednutim ljudskim bicem. Cuvsi za isceliteljnu moc koju primise ucenici od Ucitelja, roditelj nesretnog mladica dovede ovog da se isceli. No, ucenici nisu bili u mogucnosti da izvrse molbu, sto iskoristise knjizevnici i pocese se prepirati. Stid obuze apostole pred narodom zbog nemoci da iscele jadnog mladica. Tome jos i knjizevnici dodavase gorcinu svojim primedbama i prepiranjem te se apostoli nadjose u zaista nezgodnom polozaju.
Kako Spasitelj reaguje saznavsi za sve ovo? "O rode neverni, dokle cu s vama biti? Dokle cu vas trpeti? Dovedite ga k meni".
Reci Spasiteljeve: "Ako mozes verovati, sve je moguce onome koji veruje", kao i: "Ovaj rod se nicim ne moze isterati do molitvom i postom", otkrivaju uzrok nemoci ucenika da iscele bolesnog mladica. Osnovni uzrok nemoci apostola je bila slaba vera naroda, koja je i kod njih samih izazvala maloverstvo. Zato Hristos i upucuje reci: "Ovaj rod se nicim ne moze isterati do molitvom i postom" svima, i narodu i apostolima, cime im otkriva gde lezi snaga i moc borbe sa necistim silama. Hristos kao da kaze: da biste mogli uciniti ovo veliko cudo vama je potrebna neprekidna molitva i veliki pred Bogom post, post duha i tela. Misli trebaju biti ciste, dusa cista, savrsena, i srce cisto, pa onda necista sila ne moze opstajati u vama, niti se boriti sa vama. Tako je u ove dve recenice Hristove otkrivena tajna Svetog Jevandjelja kako mozemo svaku necistu silu oterati od sebe, i onu najstrasniju necistu silu, sve demone, satanu sa svim njegovim djavolima u paklu. Sve ih mozemo oterati velikom verom, molitvom i postom.
Budimo mudri i uzmimo pouke Hristove kao neizostavnu potrebu, kao vazduh koji moramo udisati da bismo ziveli, i unesimo ih u svoj zivot. Zavapimo i mi kao i otac nesretnog mladica: "Verujem, Gospode, pomozi mome neverju" iz sve duse i srca, i Gospod ce uslisiti nas vapaj.
Uslisice nasu molitvu, koja svoj pocetak ima u nepokolebljivoj veri i odluci da promenimo sa onakvim zivotom radi kojeg su nas snasle nevolje i stradanja. Uzmimo molitvu i post, ta dva krila andjelska, koja nam omogucuju da se odvojimo od zemlje, uzmimo ih kao svoj svakodnevni zivot, i vinucemo se iznad zla, satiruci ga i iskorenjujuci. Nemojmo se zavaravati ovozemaljskim, samoobmanjujucim mudrovanjima, kojih su zacetnici zli i necisti dusi, vec prihvatimo molitvu, post i ostale jevandjelske vrline, uz nepokolebljivu veru. Bog ce nam, videci nas napor i zelju, po neizmernom milosrdju i covekoljublju Svom nisposlati snage da istrajemo.
O jevandjelskim vrlinama nam govori druga jevandjelska prica koju smo danas culi. Spasitelj nam u njoj iznosi devet vrlina od kojih svaka posebno cini coveka blazenim. Dakle, ako ispunjavamo jednu vrlinu, kroz nju ispunjavamo i ostalih osam, i obrnuto, jer jedna vrlina poradja drugu i covek kroz njih raste do "mere rasta Hristova" (Ef. 4,13). Tako, ako ispunimo prvu vrlinu "siromastva duhom", njome otvaramo mogucnost za ispunjenje druge vrline: "blazenog placa", ova opet otvara kapiju trece vrline: "krotosti", odnosno smirenog i molitvenog prihvatanja svake zivotne situacije i dogadjaja. U ovoj trecoj vrlini se zacinje cetvrta i tako redom do devete, iz koje se radja jedna svevrlina, u kojoj su sakupljene sve, a koju Sveti Oci, nazvase - celomudrenost.
Kada covek trudom svojim u jevandjelskim vrlinama dostigne svoj najvisi nivo, tada se u njega po neizmernom milosrdju i covekoljublju Bozjem useljuje sveociscujuca blagodat Duha Svetoga i on postaje najslicniji svome Tvorcu - postaje Bog po blagodati, odnosno postaje po recima Spasitelja: "sol zemlje", sto u prenesenom smislu znaci: postaje istinski sasud Bozanske blagodati, koji je ispunjen svakom vrlinom i kod kojega nema nista sto truli u grehu, koji svaki greh pobedjuje vrlinom, ispunjavajuci sebe blazenstvom.
Potrudimo se i mi, braco i sestre, da svojim vrlinskim jevandjelskim zivotom, molitvom i postom dostignemo najveci stepen jevandjelskog zivota, stepen u kojem Bog sozercava sa dusom koja ispunjava Njegove zapovesti.
Potrudimo se da nasom dobrovoljnom zrtvom preko molitve i posta oslobodimo pristup za useljenje Bozanske blagodati u nas i oko nas, bez koje ne mozemo ciniti nikakva dobra.
Potrudimo se u narednoj sedmici da preko molitve, posta, ispovesti i ostalih jevandjelskih dela ocistimo duse svoje od necistote greha, i da primimo Spasitelja svoga, dostojno i na korist, u svetoj Tajni Pricesca.
Ne dopustimo da se na nama obistine Spasiteljeve reci: "Ako sol obljutavi, cime ce se osoliti? Ona vec nece biti ni za sto, osim da se prospe napolje i da je ljudi pogaze". Pridjimo Bogu i svojim zivotom u vrlinama vracajmo milost Bozju na svu tvorevinu Njegovu koja nas okruzuje i na sebe same. Budimo uistinu sasudi Bozanske blagodati koja odrzava sve u zdravom i normalnom obliku, koja daje trajnost i zivot i zemlji i nasem telu, koje je takodje od zemlje sazdano.
U narednoj sedmci se u sve dane uzima biljna hrana spremljena na vodi. U subotu, ako se u nedelju ne ide na pricesce, uzima se hrana biljnog porekla spremljena na ulju, a, ako se ide u nedelju na pricesce, uzima se hrana biljnog porekla spremljena na vodi.
Bogu nasemu Trojici jednobitnoj i nerazdeljnoj, Ocu i Sinu i Svetome Duhu, neka je slava vavek.
AMIN.
.