NEDELJNA

PROPOVED

Nedelja sesta

po Vaskrsu - Slepog

Jevandjelje o cudesnom iscelenju sleporodjenog

Zacalo: 34, Jovan (9, 1 - 38)

I prolazeci vidje covjeka slijepa od rodjenja. I zapitase ga ucenici njegovi govoreci: Ravi, ko sagrijesi, ovaj ili roditelji njegovi, te se rodi slijep? Isus odgovori: Ne sagrijesi ni on ni roditelji njegovi, nego da se jave djela Bozija na njemu. Meni valja ciniti djela Onoga koji me posla, dok je dan. Dolazi noc kad niko ne moze raditi. Dok sam u svijetu, svjetlost sam svijetu. Rekavsi ovo, pljunu na zemlju i nacini blato od pljuvacke, i pomaza blatom oci slijepome. I rece mu Isus: Idi umij se u banji Siloamskoj, sto prevedeno znaci: poslan. On ode, dakle, i umi se, i dodje gledajuci. A susjedi i oni koji ga bijahu vidjeli prije da bjese slijep govorahu: Nije li ovo onaj sto je sjedio i prosio? Jedni govorahu da je on, a drugi da je nalik na njega. On govorase: Ja sam. Tada mu govorahu: Kako ti se otvorise oci? On odgovori i rece: Covjek koji se zove Isus nacini blato, i pomaza oci moje, i rece mi: Idi u banju Siloamsku i umij se. I kad otidoh i umih se, progledah. Tada mu rekose: Gdje je on? Rece: Ne znam. Onda njega, nekadasnjega slijepca, odvedose farisejima. A bjese subota kad Isus nacini blato i otvori mu oci. A fariseji ga tada opet pitahu kako progleda. A on im rece: Blato mi metnu na oci, i umih se i vidim. Tada govorahu neki od fariseja: Nije ovaj covjek od Boga, jer ne svetkuje subotu. Drugi govorahu: Kako moze covjek grjesan takva znamenja ciniti? I nasta razdor medju njima. Opet rekose slijepcu: Sta ti velis za onoga sto otvori oci tvoje? A on rece: Prorok je. Tada Judejci ne vjerovase za njega da je bio slijep i progledao, dok ne dozvase roditelje toga sto je progledao. I zapitase ih govoreci: Je li ovo sin vas za koga vi kazete da se rodi slijep? Kako, dakle, sada vidi? A roditelji njegovi odgovorise im i rekose: Znamo da je ovo sin nas, i da se rodi slijep. A kako sada vidi ne znamo, ili ko mu otvori oci ne znamo; sam je vec odrastao, pitajte njega, neka sam kaze za sebe. Ovo rekose roditelji njegovi jer se bojahu Judejaca; jer se Judejci vec bijahu dogovorili da bude odlucen od sinagoge ko god njega prizna za Hrista. Zato rekose roditelji njegovi: Odrastao je, njega pitajte. Tada po drugi put dozvase covjeka koji je bio slijep, i rekose mu: Podaj slavu Bogu, mi znamo da je onaj covjek grjesan. A on odgovori i rece: Je li grjesan, ne znam; jedno znam - da ja bijah slijep, i sada vidim. Tada mu opet rekose: Sta ti ucini? Kako otvori oci tvoje? Odgovori im: Vec vam kazah i ne slusaste. Sta opet hocete da cujete? Da necete i vi da postanete ucenici njegovi? Oni ga izgrdise i rekose: Ti si ucenik njegov, a mi smo ucenici Mojsejevi. Mi znamo da je Mojseju govorio Bog; a ovoga ne znamo otkuda je. Odgovori covjek i rece im: U tome i jeste cudo sto vi ne znate otkuda je, a on otvori oci moje. A znamo da Bog ne slusa grjesnike; nego ako ko Boga postuje i volju njegovu tvori, toga slusa. Otkako je vijeka nije se culo da iko otvori oci rodjenome slijepcu. Kad on ne bi bio od boga, ne bi mogao nista ciniti. Odgovorise i rekose mu: Ti si se rodio sav u grijesima, pa ti nas da ucis? I istjerose ga napolje. Cu Isus da ga istjerase napolje, pa nasavsi ga rece mu: Vjerujes li ti u Sina Bozijega? On odgovori i rece: A ko je on, Gospode, da u njega vjerujem? A Isus mu rece: I vidio si ga i onaj koji govori s tobom, taj je. A on rece: Vjerujem, Gospode! I pokloni mu se.

U IME OCA I SINA

I SVETOGA DUHA

Bog svakodnevno cini razna cudesa i razliva milost Svoju po delima ruku Svojih, braco i sestre. Mi, na zalost, to ne vidimo i ne osecamo jer smo dobrovoljno ogradili svoja cula raznim ovozemaljskim obavezama i problemima. U neprekidnom trku od jedne do druge obaveze, postajemo sluge njihove. Boga ostavljamo po strani sve dotle dok nas nevolje ne prisile da se vratimo u Njegovo tiho i mirno pristaniste.

Vaistinu, veliki je Bog nas, i tvori cudesa; i nigde nema kraja prici o cudesima Njegovim. Nema ociju koja su dogledala sva ta cudesa, niti ima jezika koji ih je izbrojao, niti ima uma koji ih je shvatio.

Gledale oci, pa zaspale u smrt. Brojao jezik, pa zanemeo. Umovao um, pa izbledeo. Ko ce poznati cudesa dok ne pozna Cudotvorca? A ko ce sagledati Cudotvorca i ziv ostati?

Danasnje jevandjelje opisuje nam jedno od bezbrojnih dela Bozjih, kojim se otkriva neizmerna ljubav Hristova prema stradalnim ljudima i jednom vise projavljuje Njegovo bozanstvo.

U ono vreme, prolazeci ispred hrama, Isus vide coveka slepa od rodjenja i zastade kod njega gotov da mu pomogne. Njegovi ucenici koji ga pratise upitase ga govoreci: "Ravi, ko sagrijesi, da li ovaj ili roditelji njegovi, te se rodi slijep?" Pre toga Gospod je iscelio u Ovcijoj banji coveka uzeta, i rekao mu je: "Vise ne grijesi da ti ne bude gore" (Jn. 5, 14), iz cega je jasno da je taj dugogodisnji bolesnik navukao na sebe stradanje svojim gresnim zivotom. No slucaj sa rodjenim slepcem bio je nejasan, zbog cega ucenici i pitahu za objasnjenje: ko sagresi?

Da, braco i sestre, deca stradaju cesto zbog greha roditelja, ovo je za mnoge od nas koji smo svoje umne sposobnosti vezali za ovozemaljske nistavne vrednosti cesto neshvatljivo. Potvrdu ove istine nalazimo u Svetom Pismu, u Prvoj knjizi o Carevima (1. Car. 11, 12; 21, 29).

Medjutim, osim stradanja zbog sopstvenih greha i greha roditelja, postoji jos jedan uzrok stradanja na zemlji. To je stradanje koje je Gospod otkrio u danas procitanoj jevandjelskoj prici; stradanje da se jave dela Bozja na onome ko strada.

Blago onome na kome se javljaju dela Bozja, i on ih oseca na spasenje duse svoje.

Blago bedniku koga milost Bozja ucini bogatim i slavnim, i on oseti tu milost Bozju s blagodarnoscu.

Blago beznadeznom bolesniku kome Gospod povrati zdravlje, i on uzdigne srce svoje ka Njemu kao svome iznenadnom i jedinom dobrotvoru.

O, kako se dela Bozja posvednevno pokazuju na svakom od nas!

O, radosti za sve one kojima se kroz ta dela Bozja otvori duhovni vid za vidjenje Boga!

O, zalosti za sve one koji s prepunim rukama Bozjih darova okrecu ledja Bogu i slepo produzuju hod svojim tamnim i sujetnim putovima! Na svima nama posvednevno se javljaju dela Bozja, jer Bog nas ne napusta do same smrti nase.

No delo Bozje na sleporodjenome iz danasnje jevandjelske price otkrilo je, vaistinu, da je Bog sisao medju ljude; da medju ljudima ima mnogo vise duhovnih slepaca nego telesnih, otkriva i kako mudar covek, kome Bog darova jedan telesni dar, iskoristava ovaj na obogacenje duse svoje istinitom verom.

Znajuci za sve ove plodove od iscelenja sleporodjenoga, Gospod govori Svojim ucenicima: "Niti on sagrijesi niti roditelji njegovi, nego da se jave djela Bozja na njemu".

Jedan mudri tumac Jevandjelja veli povodom isceljenja sleporodjenoga: "Ko je bio slep te nikad nije ni pojmio korist vida, taj oseca nesravnjeno manju zalost nego onaj koji je najpre gledao, pa se posle lisio vida. Onaj je bio slep, ali je posle primio i nagradu za ovu malu i gotovo neosetnu zalost. Jer je dobio dvoje oci: telesne, kojima je video svet oko sebe, i duhovne, kojima je poznao Stvoritelja sveta" (Nikifor).

Spasitelj u nastavku blagovesti: "Meni valja raditi djela onoga koji me posla dok je dan: doci ce noc kad niko ne moze raditi. Dok sam u svijetu vidjelo sam svijetu". Ovim recima Gospod otkriva jos jednu vecnu istinu, istinu o Svojoj prisutnosti u ovome svetu. Naime, otkriva nam da dok je On prisutan u svetu, tada svet zivi u ljubavi i slozi, a cim ljudi svojim prestupima zakona Bozjeg udalje milost Njegovu iz sveta, nastaje "noc kad niko ne moze raditi", nastaje tama preispodnja u kojoj vladaju mrznja i nasilje.

Slicno biva i sa dusom svakog pojedinca. Dok obitava milost Bozja u dusi tada covek s radoscu prolazi kroz zivot, a cim greh udalji milost Bozju iz duse, covek kroz svet prolazi s mrznjom i zaviscu, koji radjaju nemir i razne nakaznosti dusevne i telesne.

No vratimo se ponovo na jevandjelsku pricu: "Rekavsi ovo pljunu na zemlju i nacini kal od pljuvacke, i pomaza kalom oci slijepome. I rece: idi i umij se u banji Siloamskoj (koje znaci poslan). Otide dakle i umi se i dodje gledajuci". Posto je otvorio duhovne oci slepome recima koje je govorio svojim ucenicima u njegovom prisustvu, Gospod cini "kal" i pomazuje oci slepoga upucujuci ga u banju da se umije. Znajuci unapred sta ce se dogoditi, Spasitelj jos jednom indirektno poucava Jevreje, a i sve nas. Malo pre ih je poucavao u hramu i oni ga htese kamenovati, a sada isceljuje sleporodjenog i preko njegovih usta jos jednom kazuje staresinama i farisejima ko je On. Ali ni ovoga puta tamna i ledena srca staresina i fariseja nisu dopustila da ih obasja svetlost i toplina istine, vec kao i mnogo puta do tada ulazu sve napore da izokrenu istinu. Ispituju isceljenog "Kako progleda?", i on im ukratko opisuje citav dogadjaj. Bivaju ogorceni sto Hristos isceli sleporodjenog u subotu, i to jos ispred hrama. Ne pitaju isceljenog: kako si mogao tolike godine proziveti slep? vec navaljuju na njega pitanjem: kako si mogao progledati u subotu? Ne veruju cak ni da je bio slep, pa zovu roditelje njegove da to potvrde. Ulozivsi sve napore a ne moguci da izokrenu istinu, oni traze da isceljeni osudi Hrista kao gresnika, na sto dobivaju odgovor: "Je li grijesan ne znam; samo znam da ja bijah slijep a sada vidim", kao i: "A znamo da Bog ne slusa grijesnika; nego ako ko postuje Boga i volju njegovu tvori, onoga slusa. Otkako je svijeta nije cuveno da ko otvori oci rodjenom slijepcu. Kad on ne bi bio od Boga ne bi mogao nista ciniti". No ni sve ovo nije moglo da otvori oci staresinama. Na kraju ga istjeruju iz hrama, gde ga nalazi Hristos i pita: "Verujes li ti Sina Bozjega? A on odgovori i rece: a ko je Gospode da ga vjerujem?" I dobivsi odgovor: "i vidio si ga, i koji govori s tobom, on je", radosno uzviknu: "Verujem, Gospode! I pokloni mu se".

Dopustimo da se u nase duse useli ovo odusevljenje koje je obuzelo dusu isceljenog slepca. Nemojmo svojim prestupima zakona Bozjeg zatvarati kapiju naseg srca i ispunjavati ga tamom u kojoj nema Boga. Unesimo jevandjelske vrline u svoj zivot i tako privlacimo blagodatne darove Duha Svetoga u srca nasa. Samo tako mozemo osetiti ono sto je osecao isceljeni kada je uzviknuo "Verujem, Gospode!", i samo tada ce se i na nama ispuniti reci Hristove iz danasnje jevandjelske price: "Dok sam na svijetu vidjelo sam svijetu".

Bog neka nam bude uvek na pomoci i neka nas Njegova nepobediva desnica krepi.

Njemu Bogu trojedinom Ocu i Sinu i Svetome Duhu neka je slava vavek.

 A M I N

.