"Neka te cudo kad se dogodi ne zbunjuje, nego veseli. To je Bog promolio Svoj prst, bilo da kazni bilo da ohrabri Svoje verne, bilo da izvede gresnike na put spasenja.

Ovaj svet sravnjuju ljudi cesto s ognjenim kolima. Kad vidis jednu lokomotivu ili druga parna kola, ti znas da je u njima skriven masinovodja. I nista te ne cudi - je li? - ako masinovodja promoli iz kola svoju glavu, ili mahne rukom, ili pruzi stap, ili zaleprsa maramom, ili baci van pismo, ili ucini drugi neki znak. Ti znas da se time ne remeti hod lokomotive, niti se kvari ijedna igla u njoj.

Zasto onda neverni govore da Bog Svojim cudesima remeti hod ovih svetskih kola? Zato sto su tupoumni.

A verni se raduju znaku Bozjem kao dete ustraseno pred ognjenim kolima sto se raduje kad se covek - slican njemu - pomoli iz kola. O, kako je nama milo kad se iza ove nemuste vasione, koja hukti oko nas, pomoli neko slican nama, i to jos neko ko nas poznaje i voli!

Kad se desi cudo, znaj da to slican nama nas pozdravlja i govori: ne bojte se, Ja sam iza svega ovoga!*