NEDELJNA

PROPOVED

NEDELJA SAMARJANKE

Zacalo 12, Jovan (4, 5-42)

Tako dodje u grad samarijski zvani Sihar, blizu sela koje dade Jakov Josifu, sinu svojemu. A ondje bijase izvor Jakovljev. Isus pak umoran od puta sjedjase tako na izvoru; bjese oko sestoga casa. Dodje zena iz Samarije da zahvati vode. Rece joj Isus: Daj mi da pijem. Jer ucenici njegovi bijahu otisli u grad da kupe hrane. Rece mu zena Samarjanka: Kako ti, koji si Judejac, trazis od mene zene Samarjanke da pijes? Jer se Judejci ne druze sa Samarjanima. Odgovori Isus i rece joj: Kad bi ti znala dar Bozji, i ko je taj koji ti govori: daj mi da pijem, ti bi trazila od njega i dao bi ti vodu zivu. Rece mu zena: Gospode, ni vedra nemas, a studenac je dubok; odakle ti onda voda ziva? Eda li si ti veci od oca nasega Jakova, koji nam dade ovaj studenac, i on iz njega pijase i sinovi njegovi i stoka njegova? Odgovori Isus i rece joj: Svaki koji pije od ove vode opet ce ozednjeti; A koji pije od vode koju cu mu ja dati nece ozednjeti dovijeka, nego voda koju cu mu dati postace u njemu izvor vode koja tece u zivot vjecni. Rece mu zena: Gospode, daj mi tu vodu da ne zednim i ne dolazim ovamo da zahvatam. Rece joj Isus: Idi, zovi muza svojega, i dodji ovamo. Odgovori zena i rece: Nemam muza. Rece joj Isus: Dobro kaza: nemam muza. Jer si pet muzeva imala, i sada koga imas nije ti muz; to si pravo kazala. Rece mu zena: Gospode, vidim da si ti prorok. Oci nasi klanjahu se Bogu na gori ovoj, a vi kazete da je u Jerusalimu mjesto gdje se treba klanjati. Rece joj Isus: Zeno, vjeruj mi da dolazi cas kada se necete klanjati Ocu ni na gori ovoj ni u Jerusalimu. Vi se klanjate onome sto ne znate; a mi se klanjamo onome sto znamo; jer je spasenje od Judejaca. Ali dolazi cas, i vec je tu, kada ce se istinski bogomoljci klanjati Ocu u duhu i istini, jer Otac trazi da takvi budu oni koji mu se klanjaju. Bog je duh; i koji mu se klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju. Rece mu zena: Znam da dolazi Mesija zvani Hristos; kad on dodje, objavice nam sve. Rece joj Isus: Ja sam - koji govorim s tobom. I utom dodjose ucenici njegovi, i zacudise se sto sa zenom razgovara, ali nijedan ne rece: sta trazis, ili sto govoris sa njom? A zena ostavi svoj krcag i otide u grad i rece ljudima: Hodite da vidite covjeka koji mi kaza sve sto sam ucinila. Da nije on Hristos? Izidjose, dakle, iz grada i podjose njemu. A u medjuvremenu moljahu ga ucenici njegovi govoreci: Ravi, jedi! A on im rece: Ja imam jelo da jedem za koje vi ne znate. Tada ucenici govorahu medju sobom: Da mu neko ne donese da jede? Isus im rece: Jelo je moje da vrsim volju Onoga koji me je poslao, i izvrsim njegovo djelo. Ne kazete li vi da su jos cetiri mjeseca pa ce nastati zetva? Eto, velim vam: podignite oci svoje i vidite njive kako se vec zute za zetvu. I koji zanje prima platu, i sabira rod za zivot vjecni, da se raduje zajedno i koji sije i koji zanje. Jer u tome je istinita rijec, da je drugi koji sije, a drugi koji zanje. Ja vas poslah da zanjete gdje se vi niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste u trud njihov usli. A iz grada onoga mnogi od Samarjana povjerovase u njega za rijec zene koja je svjedocila: Kaza mi sve sto ucinih. Kada, dakle, dodjose k njemu Samarjani, moljahu ga da ostane kod njih; i ostade ondje dva dana. I mnogo ih vise vjerova za rijec njegovu, Te zeni govorahu: Sad ne vjerujemo vise zbog tvoga kazivanja, jer sami smo culi i znamo da je ovo zaista Spasitelj svijeta, Hristos.

U IME OCA I SINA

I SVETOGA DUHA

Episkop Nikolaj Velimirovic, tumaceci danasnju jevandjelsku pricu, izrekao je sledece reci: "Covece, ako ikad pomislis da telesna hrana i telesno pice mogu nahraniti i napojiti dusu tvoju, onda se nalazis na stupnju na kome se nalaze zivotinje domace i zverovi gorski. Ako si presao taj stupanj, pa se nadas da dusu tvoju moze nahraniti i napojiti mudrost ljudska i krasota ovoga sveta, onda se nalazis na stupnju poluopitnih i poluzrelih. Kao sto je ona prva misao luda, tako je ova nada jalova. Jer, na ovom drugom stupnju primas riku i jauk zednoga sveta za pesmu i veselje, starajuci se da tudjom zedju zasitis svoju zedj. Ako si pak presao i taj drugi stupanj, i osetio zedj neiskazanu, koju ne moze svaka bara svetska utoliti, koju ne moze utoliti ni vasceli okean vasione, onda si u istini opitan i zreo covek, pravi covek. Samo na tom stupnju nezasitive zedji dusevne, davidovske zedji dusevne, ti ces shvatiti danasnje jevandjelje u punom smislu njegovom".

A danasnje nam jevandjelje kaze: "U vreme ono dodje Isus u grad Samarjanski, zvani Sihar, blizu sela koje dade Jakov Josifu sinu svojemu. A ondje bjese izvor Jakovljev; i Isus umoran od puta sjedjase na izvoru; a bjese oko sestoga sata".

Zamoren strmim i bezvodnim putem od Jerusalima, Gospod se spustio kod ovog bunara da se odmori. Sest casova po istocnjackom racunanju vremena oznacava podne. U vreme najvece dnevne zege, dakle, zamoreni Gospod prispeo je na to mesto i seo da odmori svoje telo i da nama ljudima dade jos jednu pouku preko dogadjaja koji se uskoro dogodio. Jer, "dodje zena Samarjanka da zahvati vode; rece joj Isus: daj mi da pijem". Ove reci koje je Gospod izgovorio zeni Samarjanki bruje rodu ljudskom dvadeset vekova i brujace svim pokolenjima do drugog dolaska Hristovog. "Daj mi da pijem", govori Gospod i dan danas svakome od nas. Ne govori to On - Stvoritelj vode i rasporeditelj mora i okeana, reka i izvora - zato sto je zedan vode, nego zato sto je zedan nase dobre volje i ljubavi. Dajuci Njemu, mi ne dajemo nista svoje nego opet Njegovo. Svaka casa vode na zemlji Njegova je, zato sto ju je On stvorio; i svaku casu studene vode koju mi damo jednom od Njegove najmanje brace platio je On Svojom dragocenom krvlju. Gospod nam ovim recima, upucenim zeni Samarjanki, ukazuje na zivot po hriscanskim vrlinama ljubavi i milosrdja prema bliznjima. Zeli da iskoreni mrznju i gnev, uzrok svih nevolja koje snalaze kako pojedince tako i narode. O ovome govori nastavak jevandjelske price: "Rece mu zena Samarjanka: kako ti, Jevrejin buduci, mozes iskati od mene zene Samarjanke da pijes? Jer se Jevreji ne mjesaju sa Samarjanima".

Opsta odlika onoga vremena u odnosima Jevreja i Samarjana bila je mrznja. U prici o milostivom Samarjaninu Gospod je istakao mrznju Jevreja prema Samarjanima, a sada pri ovom dogadjaju ocituje se mrznja Samarjana prema Jevrejima. Gospod zeli da nam ukaze na Svoj bozanski metod lecenja od ove bolesti koja snalazi ljudski rod. Ukazuje nam da svaka mrznja donosi samo stetu onome koji mrzi i da ona kroz vreme radja stradanja i muke, koje najpre snalaze pojedince, a zatim i citave narode. Da bi se razbili zidovi mrznje izmedju naroda i naroda, potrebno je najpre razbiti zidove mrznje izmedju pojedinca i pojedinca. Svako treba najpre sam sa sobom da resi sta zeli da ima u dusi svojoj, ili mrznju, koja je uzrok stradanja, ili ljubav, koja je uzrok mira, radosti i srece. Dok covek ne resi to pitanje u samome sebi, on ne moze niti jedan korak da kroci prema Bogu. Ljubav nam priblizava Boga i milost Bozju, a mrznja muke i stradanja. Na samom coveku je odluka, za dobro ili zlo, zdravlje ili bolest, blagodat ili prokletstvo. Ukazujuci na ovo, Gospod se obraca Samarjanki: "Da ti znas dar Bozji, i ko je taj koji ti govori: daj mi da pijem, ti bi iskala u njega i dao bi ti vodu zivu".

Ovo je metod Bozji, metod koji Bog stavlja ljudima na slobodan izbor. "Dar Bozji" oznacava dobrotu Bozju kojom je Bog sve stvorio i dao ljudima na korist. Kad bi ljudi shvacali da je sva tvorevina Bozja stvorena za sve i da niko nista nema svoje u ovome svetu, da je sav ovaj svet dar Bozji coveku, a covek opet dar Bozji svetu, onda za mrznju i gnev ne bi bilo mesta u nicijoj dusi. Tada bismo zadrhtali dusom i zaplakali od radosti, zanemeli od cuda, i ne bismo se usudili ni pomisliti na uzajamnu zlobu i mrznju. Pa jos kad bi bila otkrivena sva tajna Onoga koji govori, iskali bismo u Njega vodu zivu, koja zapravo predstavlja blagodatnu i zivotvornu silu Duha Svetoga, i postali bismo istinska ceda Bozja ispunjena svakim dobrom.

Trebamo se truditi da ove poruke Hristove unesemo u duse svoje, da ih stavimo svakog dana na trpezu savesti svojih kao sto svakodnevno stavljamo zemaljsku hranu na trpezu, i da nase duse, isto kao sto i telo nase ima korist od hrane koju unosimo u njega, koriste blagodatnu i zivotvornu silu Duha Svetoga kao svoju nepresusnu hranu i pice. Tako ce se i na nama ispuniti reci iz nastavka danasnje jevandjelske price: "A koji pije od vode koju cu mu ja dati nece ozednjeti dovijeka; nego voda sto cu mu ja dati bice u njemu izvor vode koja tece u zivot vjecni". Zivotvorna bozanska blagodat hrani i poji dusu nasu otvarajuci u nama nepresusni izvor zivota, radosti i sile uvodeci nas tako u vecni zivot jos ovde na zemlji.

Ne smemo dopustiti da radi nase lenosti i nemara blagodatna i zivotvorna sila Duha Svetoga bude zatrpana brigama ovoga sveta. Sve brige i obaveze trebaju nam biti kao dobrovoljni jaram Bozji i ne trebamo se njima baviti na racun duse. "Dusa je preteznija od tijela, i tijelo od odijela" rekao je Spasitelj nas, kao i: "Sta vrijedi covjeku ako sav svijet zadobije a dusi svojoj naudi. Kakav ce otkup dati covjek za dusu svoju?"

Po ovim recima i porukama danasnje jevandjelske price trebamo ziveti. Ljubiti Boga iznad svega a bliznjega svoga kao samog sebe, ciniti drugima ono sto zelimo da drugi nama cine, iskorenjivati mrznju i zlobu iz dusa svojih i bogatiti se blagodatnim darovima Duha Svetog proisteklim iz hriscanskih vrlina - poruke su danasnje jevandjelske price.

Uzmimo ih, braco i sestre i unesimo u svoj zivot, primimo ih kao hleb nasusni, kao najvece blago koje smo nasli i cuvajmo ih i negujmo da u nama budu nepresusan izvor vode zive sto tece u zivot vecni.

Neka nas Bog ukrepi i dade nam snage da istrajemo na putu hriscanskih vrlina!

Neka nas Njegova desnica vodi i miluje u nasim nevoljama koje nas snalaze!

Neka iz dusa nasih izadju mrznja i zloba a na njihovo mesto neka dodju ljubav, mir i sloga, da bismo svi skupa mogli cistim srcem slaviti Boga trojedinog, Oca i Sina i Svetoga Duha vavek. AMIN.

.