SVEDOCANSTVO 33

"Majka sam troje dece, imam dve kcerke i sina. Mladja kcer je u roku od 20 dana skoro izgubila vid. Lekari su govorili da vise nikad nece normalno videti, ali uzrok bolesti nisu znali. Trazila sam pomoc i u stranim zemljama, tamo su mi lekari isto rekli. Sto je vreme vise odmicalo, to mi je bilo sve teze.

Starija kcerka je bila puna mrznje prema svima, ali najvise prema meni. Kad bih barem mogla reci da je to sve! Ali nije. Moj sin, iako star pet godina, skoro nista nije govorio. Niti sama nisam bila dobro. Sva sam oticala, usprkos lekarskim nalazima koji su bili dobri. Vise nisam znala sta da radim, kuda da idem. Po kuci nam je stalno nesto hodalo i uznemiravalo nasu ionako uznemirenu porodicu.

U svojoj muci i nevolji dosla sam kod jedne bake, koja me je uputila u manastir Lepavinu. Zamolila sam kumove da me voze i posli smo na put. U manastiru nas je ljubazno docekao o. Gavrilo i popricao sa nama o nasim problemima. U crkvi nam je pred cudotvornom ikonom Majke Bozje Lepavinske procitao molitvu i blagoslovio robu. Uzeli smo osvecenu vodu i posli kuci.

Nastavili smo dolaziti u manastir i nas trud je nagradjen. Sin mi sada govori, kcerka vidi kao da nikada nije bila bolesna, u porodici vlada sloga.

Danas znam da smo pobedili zlo zahvaljujuci nasoj veri i ustrajnosti, milosti Presvete Bogorodice i molitvama o. Gavrila. Dolazimo i nadalje u manastir i koristimo se blagodacu koja se tu izobilno izliva na sve koji s verom i istrajnoscu prilaze cudotvornoj ikoni Presvete Bogorodice Lepavinske".

Nada i deca

2. novembra 1997. godine