SVEDOCANSTVO 34

"Bilo mi je devet godina kad je sve pocelo. Secam se da je bila kasna jesen. Te sam veceri dosla kuci sa natecenom nogom koja me je jako bolela. Moji roditelji su me vodili kod lekara, ali oni nisu mogli postaviti dijagnozu bolesti. Za otprilike mesec dana natekla mi je i druga noga, samo me nije bolela. Bila sam na bolnickom lecenju duze vremena, ali bez vidljivih rezultata. Moje noge su bile natekle i bolele me. Bila sam mrzovoljna, cesto bih se zatvarala u sebe i ni sa kim ne bih razgovarala. Moji roditelji su se trudili da mi ugode, ali ja sam bila sve nesrecnija. U skoli sam imala puno prijatelja, koji su takodje pokusavali da me oraspoloze, ali bezuspesno. Ja sam se samo povlacila u sebe i tugovala. Na pamet su mi dolazile razne gluposti, o kojima ne zelim ni da pricam. To je trajalo sve do ove godine, kada sam navrsila 18 godina.

Posto nije mogla da postavi dijagnozu (svi nalazi su bili ispravni, a ja bolesna), moja lekarka mi je preporucila da potrazim pomoc u manastiru Lepavini, za koji je ona cula od svojih pacijenata. Cesto sam razmisljala o tome, ali nesto mi nije davalo da to roditeljima i kazem. Mislila sam kako ova moja bolest mozda nije takve prirode da je lekari izlece, vec Bog. Sada vidim da su mi se slutnje obistinile.

U manastir Lepavinu sam prvi put dosla na svoj 18. rodjendan. O. Gavrilu sam uz pomoc roditelja ispricala svoju nevolju. On me je mirno saslusao i rekao: "Ako budes cvrsto verovala i ispunila ono sto cu ti reci, sve ce nestati". Otisli smo u crkvu, gde mi je o. Gavrilo procitao molitvu ispred cudotvorne ikone Presvete Bogorodice. Posle molitve mi je dao osvecenu vodu. U pocetku nije bilo nikakvih fizickih znakova ozdravljenja, ali sam se psihicki osecala puno bolje. Nisam se vise povlacila u sebe, nisam vise bila mrzovoljna prema svojim roditeljima i prijateljima. Dosla sam jos nekoliko puta u manastir na molitvu pred cudotvornom ikonom.

Danas sam zdrava i srecna, puna nade u bolju buducnost. Sreca i radost su se vratile u moj zivot zahvaljujuci veri, koju mi je o. Gavrilo na pocetku usadio u dusu, zahvaljujuci milosti Presvete Bogorodice i molitvama o. Gavrila.

Jos jednom veliko hvala o. Gavrilu, koji me je poticao na putu moga ozdravljenja".

V. S.

29. novembra 1997. godine