SVEDOCANSTVO 42

"Dragi oce Gavrilo,

Bogu dragom hvala, dobro smo svi, a dace Bog i bolje, samo da se mi svi u kuci popravimo. Hvala Precistoj i Preblagoslovenoj Majcici Bogorodici na Njenoj prevelikoj milosti i zauzimanju za nas kod Njenog Dragog Sina.

Sada cu opisati kako se meni i mojoj porodici smilovala Precista Bogorodica i kako mi pomaze preko cudotvorne ikone Lepavinske i molitava oca Gavrila i tog malog i meni nepoznatog bratstva. Poslednjih devet meseci imala sam velika iskusenja sa kcerkom. Bila je divno, poslusno dete, najbolji djak u gimnaziji. Maturirala je, upisala studije i onda se zaljubila, udala i rodila dvoje predivne decice. Moram da priznam da su i zet i kcerka divni roditelji. Lepo su pazili decu, negovali ih, cesto vodili na sveto pricesce. Pogotovo je moj zet u tome bio revnostan. Redovno ide u crkvu, i zato sto je verujuci ja se kao majka nisam mnogo protivila da mi se kcerka uda tako mlada. Istina, pokusala sam da je nagovorim da prvo zavrsi studije, jer joj je ucenje dobro islo. Medjutim, oni su se iskreno zavoleli i ja sam bila srecna da ima muza koji veruje u Boga. Sve svoje probleme u zivotu sam zaboravila kad sam videla da mi je kcerka srecna i da ima divnu porodicu.

Ali, pre devet meseci dolaze strasna iskusenja. U kucu nam je usla kucna pomocnica da bi cuvala devojcicu, a imala je neko drustvo - ko zna cime se bavilo. Iz tog drustva je moja kcerka uzela neku devojku da joj pomaze u butiku. Da ne opisujem detalje, ali od butika za sest meseci nije bilo nista. Te drugarice su sa njom zajedno prodavale robu i trosile. Upozorenja zeta i nas roditelja nista nisu vredela. Jednostavno, to vise nije bila ona moja kcerka. Pocela je da prica kako ona nece da zivi ni po cijim receptima. Izbacivala je neke parole koje obicno propovedaju sekte. U crkvu nije isla, prestala je da se pricescuje. Pocela je da vredja celu porodicu, da izlazi ko zna kud, da zapostavlja decu, da pusi, zvale su je nepoznate osobe... Svi smo se nasli u cudu. Kako se tako dobro stvorenje promenilo?

Zet je pao u ocajanje. Oko cuvanja dece su u pomoc priskocili njegovi roditelji. To se desavalo mom jedinom detetu i ja sam bila pretuzna. Vec me je zalost savladala, pa sam se slabo i molila. I tako, razmisljala sam kako bi najbolje bilo da se iskreno obratim Precistoj Majcici Bogorodici. I sad sam sigurna da sam nedostojna Njene milosti. Govorila sam: "Nisam dostojna, Precista, ali ja nemam pomoc ni od kuda ako mi Ti ne pomognes. Ti mozes spasiti moju jedinicu, i pomoci mojim unucicima da ne budu sirocici bez majke".

Moram da priznam da nisam ni pomisljala na manastir Lepavinu i njegovu cudotvornu ikonu. Po Bozjoj milosti bila sam vise puta u Jerusalimu, i u kuci i kancelariji imam ikonu Preciste Bogomajke Jerusalimske. Imam i jos njenih ikonica, ali nisam imala ikonu Presvete Majke Lepavinske. Odmah moram da ispovedim i jednu moju gresnu pomisao. Neko mi je nudio tu ikonicu, a ja sam pomislila: ne treba meni ta ikona, imam ja Jerusalimsku. Isto tako nisam zapamtila ko mi je pre par meseci doneo casopis iz manastira Lepavine. Procitala sam ga, dopao mi se, ostalo mi je u secanju da je u njemu ikona Presvete Majke Lepavinske. Volim da citam crkvenu stampu, pa sam taj casopis stavila medju ostale koje imam.

Posto mi je kancelarija nedaleko od hrama Svetog Save, a u njemu se nalaze dve cudotvorne ikone Presvete Bogorodice, razmisljala sam da bi najbolje bilo da odem u hram Svetog Save i da se tu obratim Presvetoj Bogorodici i da cisto simbolicno prilozim nesto na jednu od tih ikona za svoju porodicu. Te pokloncice sam stavila u pet paketica, svako za jedno ime, na njima zapisala molitvu Bogorodici, i vec su mi bili pripremljeni na stolu. Razmisljala sam na koju Bogorodicinu ikonu u hramu Svetog Save da stavim te svoje pokloncice.

Znam da je Sveta Bogorodica jedna i da njenih ikona ima mnogo, ali ja sam razmisljala samo o ove dve ikone koje su u Hramu. U tom razmisljanju, tuzna, zaspala sam u kancelariji. Negde oko tri sata posle ponoci usnula sam jednog mladog monaha koji je dosao ovde u Beograd, koji mi kaze da on ide u manastir Lepavinu i da ce on da ponese te moje pokloncice kod cudotvorne ikone Majke Bozje Lepavinske. Ja ga pitam da li on odmah ide za Lepavinu, jer znam da je mojoj cerki hitno potrebna pomoc. On kaze da ide odmah i ja vidim da je uzeo one moje pokloncice, uz njih stavio po hlepcic i svih pet paketica stavio u jednu kesicu. Sve je to radio uzurbano, a kad je krenuo, zastao je i uputio mi jos jedan pogled, malo strozi ali ne i mnogo prekoran, koji sam ja shvatila kao poruku: "Pomazemo ti mi, ali i sama moras da se potrudis"! Tada je otisao. Probudila sam se kao da sam spavala tri dana, skocila iz kreveta i pocela da trazim onaj casopis sto mi je neko doneo pre par meseci. Pronasla sam ga, pronasla u njemu i cudotvornu ikonu Majke Bozje Lepavinske i pocela da je ljubim i placem.

Odmah sam stala da razmisljam kako bih nabavila veliku ikonu Majke Bozje Lepavinske, da bih je drzala kod kuce i u kancelariji, i kako bih ja ove moje preskromne pokloncice poslala u Lepavinu. Istog dana dosla je kod mene jedna moja bivsa sluzbenica i kaze mi kako sutra putuje u Hrvatsku. Dala sam joj spakovane paketice, da ona to preda na postu u Hrvatskoj. Adresu manastira sam nasla u casopisu.

U casopisu sam nasla i telefon manastira, pa sam pozvala. Prvi put kad sam se javila nisam rekla ocu Gavrilu da sam u snu upucena na njihovu svetinju. Ni sama ne pridajem znacaj snovima, pa sam se plasila da to govorim. Ali, ovaj san je zaista bio jasan. Nije bilo dileme pred kojom ikonom treba da se molim i gde da trazim pomoc. Presveta mi je povecala ljubav, veru i nadu. Da se ne bi pogresno shvatilo, jedna je Presveta Bogorodica, ja volim sve Njene ikone, bas posle ovog sna ne smem da ih razlikujem, ali sigurno ima neki razlog zbog kojeg ja bas pred Lepavinskom treba da trazim pomoc. Bog dragi zna, ali ja sam se setila mog velikog greha iz mladosti - da sam tuda cesto prolazila, u Zagreb cesto isla sluzbeno, a nikad nisam usla u neku pravoslavnu svetinju. Vapim Gospodu i Precistoj Majci da mi oproste ovaj greh, da me operu suzama pokajanja.

Ocu Gavrilu sam telefonom rekla imena porodice. Pronasla sam i ikonu Presvete Bogorodice kod jedne pobozne devojke koja je kod nje deset godina bila u ormanu neuramljena, formata A3. Otisla sam u jednu dobru fotokopirnicu i napravila vise takvih ikona (neka mi Gospod ovo ne uzme u hvalu), uramila ih, odnela u crkvu da se osvete i stavila jednu da mi ukrasava kancelariju, jednu sam kuci odnela, poklonila nekoliko po crkvama u Beogradu neka pomazu svacijoj deci, pa i mojoj. U kuci pred njom palim kandilo.

Slava Bogu, i kcerka je pocela da se moli pred tom ikonom i da bezi od drustva za kojim je jurila. Evo, bas veceras je dojurila kod mene u kancelariju i govori: "Mama, moli se Bogu, sad mi je to najpotrebnije. Pa to su bolesne osobe! Zamisli, juri me jedna devojka iz tog drustva i preti da ce mi nesto strasno uraditi ako ja veceras ne izadjem sa njom. Preti mi, mama, i pistoljem. Potpuno je izoblicena, nenormalna osoba. Plasim se i za tebe". Ona je tek sada sirota progledala, po molitvama oca Gavrila i po milosti Preciste ona vidi da je upala u bolesno drustvo.

Upravo se javio o. Gavrilo kad je ona usla u moju kancelariju i drhtala kao prut bezeci iz tog drustva. Beograd je pun sekti, mladi svet je posrnuo, mnogi pomoc traze gde je nece naci - kod raznih magova, vidovnjaka, koji ih preko sredstava javnog informisanja (stampe, radija, televizije) pozivaju i nude im svoju "pomoc". Eto, moja kcerka je vaspitana u veri i opet su je napali nepomjanici - Casni Krst ih pobedio i Precista Majka Bozja! - i sigurna sam da se drustvo u koje je upala moja kcerka bavi magijom. Ali, Presveta Bogorodica i Casni Krst pobedjuju svakog maga, svaku vracaru, svakog necastivog. Zao mi je dece koja ne znaju za dragog Boga, koja nisu krstena i koja u ovo tesko vreme ne traze pomoc tamo gde ce je dobiti - u nasoj Crkvi i nasim predivnim manastirima.

Molim Presvetu Bogorodicu da mi pomogne da joj se za pomoc koju mi je pruzila i koju mi pruza do groba zahvaljujem.

Jos se jedno cudo desilo ovih dana, ali se bojim da ga necu dobro opisati i da se ne shvati pogresno. Eto, ja sam napravila veliku gresku u zivotu sto sam kupila na ime kcerkino i stan i kancelariju i kucu na selu. Istina, ona to nije trazila od mene, ali se pokazalo da to nije bilo pametno. Ona to nije zaradila. Tu sam postupila i kao los vaspitac. To znaci da sam je opterecivala sa necim sto nije njeno. Time nisam cinila dobro ni njoj, ni sebi. A zna se da deca nasledjuju roditelje. Uverila sam se kroz ovo iskusenje da u srcu treba da je prvo Bog, pa onda svi ostali.

Naime, kad sam uvidela pogresku htela sam da je ispravim, ali mi je moja kcerka govorila da to sto sam joj prepisala vise necu videti. Medjutim, ovih dana ona mi je glavni deo svega toga vratila. Otisle smo u sud i sve to pravno zavrsile. Mozete misliti sta bi nam onaj - Casni Krst ga pobedio! - napravio da nas sve nije spasila Presveta Majcica Bozja. Poucila sam se na ovom iskusenju da sam gresna majka. Jer, prava majka treba prvo da vodi racuna o spasenju duse svog deteta i da ga hrani duhovnom hranom, a ne samo da misli kako da dete obezbedi materijalno. Isto tako sam se u ovom iskusenju uverila da ovde nista ne pomaze grdnja deteta, pretnje, obracanje nadleznim institucijama. Hvala Bogu, Presvetoj Bogorodici, Svetom Jovanu Krstitelju (kcer mi je rodjena na njegovo okrilje i ja sam mu se godinama zahvaljivala, prinoseci mu kolac i svecu za njeno zdravlje i verujem da u ovom iskusenju imamo i njegovu veliku pomoc. Na Svetog Jovana stigli su mi casopisi iz Lepavine, a o. Gavrilo mi je u razgovoru, kad sam ga pozvala da mi bude gost kad dodje u Beograd, rekao: "Kad dobijete casopise, kao da sam ja tamo stigao") i svim Svetima sto su i mene uputili na pokajanje i okrenuli me da od njih pomoc trazim. Uverila sam se da sto je coveku nemoguce, Bogu je moguce.

Najvaznije je da moji unucici imaju zdravu majku, da se ona brine za svoju decicu, jer nema nista svetije nego biti hriscanska majka. Hvala dragom Bogu, cini mi se da je ovo iskusenje doslo po Bozjem dopustenju, na korist svima nama da budemo bolji. Prva ja, treba vise da cutim i da se vise molim za svoju decu i svu decu za koju nema ko da se moli. Moja deca bi trebala da shvate, moja kcerka i zet, da treba roditelje poslusati, roditelji se ne smeju vredjati. Osim toga, u hriscanskoj porodici decici treba da se citaju svete knjige, a ne da ih se navikava samo na televizor i "crtace". Sto cesce treba da se kadimo tamjanom, da osvecujemo kucu, da pijemo osvestanu vodu, pa nam nece moci ni prici oni sto ce ih uvek pobediti »asni Krst.

Neka dragi Bog pomogne svoj deci, pa i mojoj, da srecno zive u hriscanskim brakovima i porodicama, jer samo su tu pravi mir i prava radost".

R. M.

Beograd, 31. januar 2000