O. PERISA VRANIC protojerej Umro je 8. februara 2002. godine na rukama supruge Jelene u svojem domu u Beogradu, a 10. februara 2002. u manastiru Slancima (manastir sv. arhidjakona Stefana) kod Beograda opelo je sluzio, u nastavku Arhijerejske liturgije, patrijarh Pavle, uz sasluzenje mnostva svestenika iz Beograda, Eparhije dabrobosanske i i drugih krajeva, i brojnog monastva, kao i stotine vernika. Na opelu je govorio Njegova Svetost. Beseda Njegove Svetosti Patrijarha srpskog  G. Pavla na opelu Bogu se pomolismo u ovome svetome hramu za dusu novoprestavljenog sluge Bozjeg protojereja Perise, koji je Bogu posluzio tolike godine i u Sarajevu i ovde i na drugim mestima, uvek onako kako dolikuje pravoslavnom svesteniku i nama kao potomcima nasih svetih predaka, koji su znali svagda, i u miru i u ratu, u borbama za slobodu, uvek biti i ostati ljudi i narod Bozji. To je ono sto je najbitnije, najvaznije, Jer, po reci Gospodnjoj, pred Njim, svemocnim i svesilnim Sinom Bozjim, velicina se meri i dobiva velicinom sluzenja. Onaj ko hoce da bude prvi neka bude poslednji, i onaj ko hoce da bude najveci neka sluzi svima. Jer ni Sin Coveciji nije dosao da Njemu sluze, nego On da sluzi i da zivot Svoj zrtvuje za mnoge. To je, braco svestenici, braco i sestre, ono sto treba uvek da nas pobudjuje u svim prilikama u ovome svetu: sluzenje Bogu i sluzenje bliznjima. I na taj nacin, tom sluzbom, mi cemo se moci ispraviti kad izadjemo pred Njega, svesilnoga Boga, i da nas On pozna i prizna kao Svoje verne sluge i sluskinje. Bogu se moleci za dusu brata naseg i sasluzitelja Perise, mi, braco i sestre, ponavljam, treba da imamo u vidu da taj cas ceka sve nas. Sve na zemlji je prolazno: i slava, i bogatstvo, i moc, i sve. A onaj koji se potrudi i zadobije Carstvo Bozje, blazenstvo toga Carstva, ono ostaje vavek. Kad dodjemo na ovaj cas, kad se otvore i nama vrata onoga sveta, a kad se zatvore vrata ovoga sveta, onda cemo videti da je to tako. Ali, tada ce biti dockan ako to nismo znali i videli pre, i ako se nismo potrudili da to i ostvarimo. Gospode, milostiv budi dusi sluge Svoga protojereja Perise! Oprosti mu grehe, svi smo gresni, sem Tebe. Ti blagoslovi da udje u blazenstvo Carstva Tvoga, u broj onih svetih nasih predaka koji su svagda znali i umom, i svagda srcem drzali zapovesti Tvoje. Kad i mi izadjemo preda Te, Gospode, da se nadjemo na onoj strani zajedno s njim, koje ces Ti poznati i priznati za Svoje verne sluge i sluskinje. Gospode, Tebi neka je slava i hvala! Upokoj dusu novoprestavljenog sluge Svoga Perise. Nadgrobno slovo protojereja o. Dragomira Ubiparipovica Vasa Svetosti, casni oci svestenici, prepodobno monastvo, ozaloscena porodice, braco i sestre! Evo nas, za trenutak zaustavismo trku ovozemaljskog zivota, za casak zastadosmo i dodjosmo da uputimo svoje molitve za spas duse i da sa duznim postovanjem ispratimo naseg dragog brata i oca Perisu u susret vjecitom Gospodu. Sveto Pismo nas uci da "zivot, ma kako dobar bio, (on) kratko traje, (samo) dobro ime zivi dovijeka" (Sirah 41, 16). Mjereci po nasim ljudskim ovozemaljskim mjerilima, zivot oca Perise je dosta kratko trajao. Za nas dosta kratko, ali za njega dovoljno dugo da se dostojno oduzi naznacenju Bozjem o njemu i kao svestenik, i kao roditelj, i kao covjek. Otac Perisa je otpoceo svestenosluzenje u Sarajevu 1970. godine, sa diplomom Bogoslovskog fakulteta i sa odslusanim postdiplomskim studijama u inostranstvu. Ali iskustvo sa kojim otpocinje svoj pastirski rad prvenstveno je stekao po manastirima, kojima je bio naklonjen od najmladjih dana. Svoje bogoslovske i studentske raspuste o. Perisa je provodio po manastirima, ucestvujuci u manastirskom zivotu i uceci se istinskoj poboznosti. Upravo to iskustvo bilo je od presudnog znacaja za bogat i svestrano plodan njegov svestenicki rad. Dosavsi u sarajevsku vjerski i nacionalno izmijesanu sredinu sa jakom aktivnoscu svih vjera i stavsi na "bedem Pravoslavlja", kako je Srbe u Bosni nazvao Vladika Nikolaj (Velimirovic), o. Perisa okuplja brojne bogoceznjive duse i svojim bogatim duhovnim iskustvom im olaksava da lakse pridju Bogu. Od prvoga dana do rata 1992. otac Perisa se aktivno bavi svim vidovima misionarskog rada i prosvecivanja vjernika. Iz sarajevske Stare crkve i sa njene vjeronauke, koju je o. Perisa vodio i odrzavao, stasali su brojni hriscani, a medju njima poc. o. Lazar iguman Ostroski, danasnja igumanija zdrebaonicka i drugi brojni monasi i monahinje, mnogi svestenici, popadije, diplomci bogoslovskih skola i drugi crkveni ljudi. Zaslugom oca Perise sarajevska crkva obnavlja svoje jake istorijske veze sa najuglednijim manastirima Ovcara, Studenicom i drugima. Otac Perisa je radio na svim povjerenim duznostima, pocevsi od djakona, pojca i blagajnika Crkvene opstine, do starjesine hramova, blagajnika Eparhije i arhijerejskog namjesnika. On je istinski pristupao svakom vjerniku, imao vremena da ga saslusa, trudeci se da mu pravovremeno da pravi duhovni savjet. Narod ga je istinski cijenio, priznavao, postovao... prosto obozavao. A on je sa vidnim strahom Bozjim i dubokom savjescu bio odan do kraja i u cijelosti svom svestenickom pozivu. Braco i sestre, ime oca Perise je poznato u Srpskoj crkvi ne samo u svestenosluzenju, nego i u administraciji, i u misionarenju, i u pisanju poboznih stiva, i u prevodilastu. Istovremeno, otac Perisa je bio brizan i topao suprug i otac troje djece. Zivot ga nije milovao: to su bile godine kada se preko drustvenog poretka, partije i drzavne bezbjednosti ucutkivao svaki aktivan svestenik; svakako da ni oca Perisu nisu mimoisli progoni, stradanja, prijetnje i sve teskoce tog vremena. On se svojim trima najvecim ljubavima dostojno oduzio: oduzio se Bogu i Crkvi svojim svestenosluzenjem, oduzio se svome rodu i porodici svojim autoritetom i zrtvovnim primerom svestenstva, i oduzio se svom srpskom narodu steknuvsi sa svojom protinicom Jelenom tri sina i sva tri dajuci na oltar Crkve i plemena da budu svestenosluzitelji narodu srpskom. Braco i sestre, mi kao svestenici i kao ljudi saucestvujemo sa tugom u bolu porodice, ali kao vjerni hriscani istinski se molimo Gospodu da ga ucini saucesnikom u Carstvu Bozjem sa svima svetima. Molimo se premilostivome Gospodu da mu oprosti ako je imao pogreski i grijehova, kao i svaki ovozemaljski covjek. Molimo se Gospodu da osnazi porodicu i podari joj utjehu i snagu za zivot. A njemu, blazen pokoj i vjecna radost. Bog dusu da mu prosti!