o. Aleksandar Smeman   LIK ZENE   Od svojih najranijih dana, Hriscanstvo nikad nije pitalo prosto "da li verujes?", jer je znalo da su cak i oni koji su osudili i razapeli Hrista takodje, na neki nacin, verovali u nesto. Hriscanstvo je postavljalo pitanje: "Kako verujes? I u sta?" Upravo ovde, u pokusaju da odgovorimo na to - za istinsku veru - temeljno pitanje, lik Djeve Marije skoro nesvesno i protiv nase volje pocinje da raste pred nasim unutrasnjim ocima. To ne znaci da Njezin lik na bilo koji nacin zaklanja Hristov lik, ili da za Hriscanstvo predstavlja poseban objekt vere razdvojen od Hrista. Ni u kom slucaju, jer nam od Hrista i samo od NJega dolazi lik Djeve Marije, koji mi primamo kao dar, kao otkrivenje svega onoga sto NJegovo ucenje znaci i na sta nas On poziva. Zato se upitajmo: u cemu je sila tog lika i kakvu nam pomoc on daje? Moj odgovor ce, verovatno, mnoge iznenaditi. Ono sto nam lik Majke Bozje daje pre svega drugog jeste lik zene. Prvi Hristov dar, prvo i najdublje otkrice Njegovog ucenja i priziva darovano nam je u liku zene. Zasto je taj lik tako znacajan, tako utesan i tako spasonosan? Upravo zato sto je nas svet postao potpuno i beznadezno muski svet, u kojem caruju gordost i agresivnost, u kojem se sve svodi na vlast i silu vlasti, na proizvodnju i orudja proizvodnje, na nasilje. To je svet u kojem vise niko ne zeli nikome u cemu da popusti, da se smiri, da zacuti i pogruzi se u tihu dubinu zivota. Lik Djeve Marije stoji nasuprot svemu tome i sve razoblicava samim svojim prisustvom: lik beskrajnog smirenja i cistote, ispunjen snagom i lepotom; lik ljubavi i pobede ljubavi. Djeva Marija, Precista Majka Bozja, ne zahteva nista, a sve dobija. Ne otima se o nista, a sve poseduje. U liku Djeve Marije nalazimo ono sto je gotovo sasvim izgubljeno u nasem gordom, agresivnom, muskom svetu: sastradanje, sazaljenje, briznost, poverenje, smirenje. Mi je nazivamo nasom Vladicicom i Caricom neba i zemlje, a Ona sebe naziva "sluskinjom Gospodnjom."